Za Božić me redovito lovi jaka depra
Koju liječim onim od čeg strada jetra
Sa radija non stop jedno te iste pjesme trešte
Dobivam epilepsiju od svih lampica što blješte
Ljude masovno opsjeda taj božićni duh
I zao vuk iz bajke danas dobar je ko kruh
U to vrijeme ljubavi, oprosta i darova
Ja sam interijer pustih ulica i barova
Ne znam točno reći što me na to tjera
Neki nesretni gen ili kriva mi je vjera?
Al kad vidim sve te silne izljeve ljudske topline
Nešto se u meni stisne, volja za slavljem mine
Jer, zašto ne bi uvijek bilo ovako?
A ne samo ovih dana? Sad bi plako
I znam, znam, na kraju uvijek popustim
Grlim, ljubim ljude, čim malo se opustim
Al’ cijelo vrijeme nešto me duboko kopka
Jel sve ovo samo varka, licemjerja klopka?
Nakon treće čaše popuštaju moje sumnje i nemir
Kao pjevač Ivan Nižetić, od sreće bi zagrlio svemir
Spopadne me neka božanska milina
I u svjetlo prijeđe dotadašnja tmina
Odjednom sve sadrži neki viši smisao
I u ljepše krajeve otputuje mi misao
Možda nisu nam urođene sve te naše zloće
Da smo roba što se kvari, to truli sustav hoće
A možda samo fantaziram, pripit kakav jesam
I sam se pitam kako uopće pišem ovu pjesan
Kratko napuštam šank da kući na večeru stignem
Dva pijana djed mraza putem s pločnika pridignem
Umjesto ho ho ho, hik hik hik glasaju se njih obojica
Zadnje čeg se sjećaju, k’o snijeg su padali kod Rojca
Ostao sam malo s njima, ponudili su mi svoj Viski
Poslije prve duple čašice postali smo si skroz bliski
Jedan djedica opet padne, totalna alkoholna koma
Brže bolje s njim na hitnu, a tek onda pravac doma
Bacam se na puricu i francusku salatu
Iglicama s bora gađam mamu si i tatu
Nećakinjici grickam ukusne obraze meke
Po gradu ljubav odzvanja poput tihe jeke
Veselje mi prekida božićna noćna mora
Nisam kupio poklone što idu ispod bora!
Prokleta senilnost! Ajme šta ću sada?
Pa više ništa ne radi ni u centru grada!
Dižem dramu, ispričavam se, skoro ronim suze
Kad majka me k’o dojenče u svoje naručje uze
Njena me rečenica poput munje u srce grune
„Zlajo, ljubav se ne mjeri kroz potrošene kune“
