Pohađao je 7.b. razred nekadašnje velikogoričke sedmoljetke i osvajao srca mnogih kolegica. S njima se nije družio pune 63 godine, ali kada ih je sreo, sjećanja su navrla. Julije Šur stigao je u Veliku Goricu kako bi se okupio s generacijom maturanata, a stigli su svi živući 77-godišnjaci kojima je zdravlje to dopustilo.
KOPAČKE, ŽENE I PACEMAKER
– Još uvijek imam kopačke na nogama, igram nogomet i ugrađen mi je pacemaker. I naravno, uvijek se volim okretati za ljepšim spolom – otkrio nam je Julije.
KronikeVG: Vaša kolegica iz 7. razreda kada vas je najavila, odmah se vidio osmjeh na licu. Prvo je rekla, ovdje je naš švaler iz škole. S čime ste zaslužili takvu titulu?
JULIJE: Pa slušajte, titula je krasna, možda nije potpuno istinita, ali volim sve žene. Nema žene koja nije lijepa i koju ja ne volim.
KronikeVG: A Vaša supruga, što ona na to kaže?
JULIJE: Ona prihvaća sve. Ja pred njom grlim druge i ljubim i ona se s time slaže jer znam da je to sve na prijateljskoj osnovi. A u mladosti što je bilo, neka ostane iza mene.
OD LJUBAVI DO RAZOČARANJA
KronikeVG: Ipak, kad se vratite u Vaše mlade dane, zbog čega ste se ovdje večeras i našli, je li tada bilo dosta ljubavi?
JULIJE: Bilo je poznanstava, ljubavi, simpatija i razočaranja. Baš sam pričao kolegici Slavici kako sam za njezinom kolegicom plakao kad sam imao 13 i 14 godina. Ona je bila u Petrinji, išla je u učiteljsku školu, a ja sam plakao jer sam se zaljubio.
Nakon završene sedmoljetke u Velikoj Gorici, Julije Šur otišao je u Split gdje je završio srednju zubotehničku školu, a zatim i višu stomatološku. Sada živi u Supetru na Braču, u mirovini je već 12 godina. Iza njega je 48 godina braka. Ima četvero unuka, od kojih dvojica igraju za Dinamo. I sam je aktivan u sportu, a u društvu i dalje popularan.
PODRAPALA SPOMENAR
Da je Julije bio Švaler, potvrdila nam je i njegova bivša susjeda Vera Mesarić.
– Je je, on vam je bil švaler, susjed mi je bio, al bio je švaler – rekla je Mesarić, dok je Slavica Novosel ispričala kako je Julije napisao ljubavnu pjesmu u spomenaru.
– Potok teće tok-tok, ja te ljubim cmok-cmok! To mi je napisao Julije. A ja uvređena podrapala sam spomenar, a onda sam se plakala zboga toga što sam to učinila – otkrila nam je tajnu iz svojih djevojačkih dana.
LJUBAZAN I DRUŽELJUBIV
– Ja sam bila Julijeva razredna kolegica. Zaista je istina kako je bio jako popularan među nama djevojčicama. Zato jer je bio živ, ljubazan, pristupačan, druželjubiv, a to su sve kvalitete koje privlače djevojčice i mlađe i starije – pričala je profesorica Mirjana Hrenković.
Na druženje svojih učenika, u velikogorički Mon Ami stigao je i 87-godišnji profesor matematike i fizike, Ivo Šaban, koji je u mirovini već puna tri desetljeća.
– Lijepo se naći s učenicima? O, to mi je bila jako velika želja. Prepoznao sam gotovo sve. Ljudi se mijenjaju, ali puno toga ostaje – sjeća se prof. Šaban.
