U nastavku prenosimo priopćenje dr. Ivana Bekavca, županijskog koordinatora MOST-a, županijskog vijećnika i kandidata za gradonačelnika Velike Gorice u vezi s povlačenjem sredstava iz EU fondova koje su pojedine jedinice lokalne i regionalne samouprave iskoristile za dodatno poboljšanje vrtićke predškolske skrbi:
“Velika Gorica zadnjih godina naočigled raste. U našem gradu novi dom pronašle su stotine obitelji proteklih godina. Među njima i mnogo mladih obitelji s djecom vrtićke dobi. Itekako je potrebno unaprijediti dostupnost i uvjete boravka i razvoja djece predškolske dobi u velikogoričkim vrtićima.
Brojni vrtići i njihovi osnivači gradovi i općine povukli su pred koju
godinu više od 300 milijuna kuna iz okvira EU ESI fondova u svrhu modernizacije. Ovaj projekt u prvoj fazi proteklih godina izazvao je veliki interes gradova i općina, te su u natječaju sudjelovali 19 gradova, dvije općine i samostalno 35 vrtića, nažalost ne i Velika Gorica, kao niti naši gradski vrtići. I moja djeca pohađaju gradski vrtić, i sam sam zadovoljan ljubavlju, pažnjom i podukom koju tamo primaju.
Međutim već neko vrijeme raspisan je novi, drugi natječaj koji je nudio gotovo isti iznos od 300 milijuna kuna kandidatima u istu svrhu kao i zadnji put, a koji je zatvoren 10. veljače ove godine, te se niti ovog puta nije u gradu našlo interesa sudjelovati u natječaju koji je mogao znatno pridonijeti dodatnom poboljšanju vrtićke predškolske skrbi našim klincima.
Treba zato istaknuti kako je bilo potrebno valjano sustavno procijeniti potrebu aplikacije na natječaj jer ne bi li uvođenjem druge smjene i produženog rada do 21 sata te dodatnih programa, npr. Montessori programa, senzorne integracije, nabavkama nove opreme, uređenjem igrališta, rada subotom, novih zapošljavanja odgojitelja, asistenata, djelatnika u tehničkom osoblju i u drugom stručnom kadru poput psihologa u konačnici naša djeca, kao i svi mi roditelji i građani u cjelini time baštinili nešto vrijedno što je moglo značajno unaprijediti skrb o djeci.
Postojala je i mogućnost financiranja i brojnih edukacija. Moguće je bilo naime nabaviti i dodatnu informatičku opremu, implementirati video nadzor, povećati broj online edukacija za jačanje stručnih kompetencija djelatnika vrtića te unaprijediti komunikaciju s roditeljima putem digitalne tehnologije. Kao i nabaviti opremu za uređenje vrtićkih igrališta, opremu za provođenje sportskog programa i senzorne sobe ili dostavno vozilo. Svime time moguće je pridonijeti ravnoteži poslovnog i obiteljskog života zaposlenih roditelja. Nije zanemariva niti činjenica kako bi rad u dvije smjene rezultirao smanjenjem broja djece u jutarnjoj smjeni, čime bi se rasteretile postojeće vrtićke grupe. Tako bi se osigurali pedagoški standardi i najbolji materijalni i programski uvjeti boravka i rada u vrtićima.
Poželjno je bilo i planirati fizioterapijsku radionicu za djecu s teškoćama u razvoju ili najbolja audio vizualna sredstva za rad s djecom s poremećajima iz spektra autizma, te uključiti i zapošljavanje dodatnih stručnih suradnika, edukacijskih rehabilitatora, psihologa i fizioterapeuta, pa i planirati primjenu terapeutske igre, inkluzije djece s teškoćama u razvoju, Brain Gym-a, znakovnog jezika za bebe, te posebnih programa iz područja iz STEM područja.
Neke od nabrojenih prednosti, kako čujem, gorički vrtići već imaju, no tko će reći kako naša djeca ne zaslužuju bolje i novije, i to iz osiguranih EU sredstava, koja su nam ponovno promakla, (NE)voljom gradske uprave. Nadam se da će bit treće prilike…”
