Upravo smo prije par dana pisali o novoj akciji Goričkog kluba mladih u suradnji s Udrugom Fajter iz Zagreba koja pomaže beskućnicima. Međutim, možda je mnogim Goričanima manje poznato da je osnivačica te udruge koja već godinama pomaže beskućnicima njihova sugrađanka Antonella Šantek!
Antonela će uskoro 30 godina i trenutno živi i radi u Zagrebu. Kako nam kaže, samu sebe voli nazivati lutajućom jer je završila opću gimnaziju u Velikoj Gorici i kao takva zapravo nema zanimanje. Osim što je osnivačica udruge Fajter, ulična je umjetnica, čuva pse, vodi radionice pametnih telefona sa starijim osobama, obožava čitati knjige i zaljubljena je u kazalište. Svestrana Antonella u svom životu uživa jer radi sve što voli i sretna je, što je danas zaista rijetkost za čuti.
Udruga Fajter pomaže beskućnicima stati na noge
Za one koji nisu upoznati, udruga Fajter pomaže beskućnicima u Zagrebu i šire na način da im daje informacije kako da riješe papire, pomažu im u sredstvima posebno u ovim hladnim danima, a čak i održavaju ture po Zagrebu u kojima prikazuju kako zapravo izgleda njih život. Na jednu od takvih tura išao je i naš Debatni klub GVG. Tu udrugu osnovala je Antonella nakon što je u njen život ušao Mile, tada beskućnik.
Željela sam biti dio nečega većega od same sebe, željela sam raditi za dobrobit zajednice
“Mile i ja upoznali smo se na ulici. Tada je bio beskućnik, ja sam i prije pričala s beskućnicima, a upoznavanje s Miletom bilo je nešto posebno i svemirski. On je poseban čovjek, čist i hrabar, autentičan i to mi se jako svidjelo. Ja sam htjela takva postati, a i ubrzo smo postali prijatelji. Željela sam biti dio nečega većega od same sebe, željela sam raditi za dobrobit zajednice. Kada mi je predložio da stvorimo udrugu, odmah sam pristala. Uživam u svakoj akciji i kada pomognemo nekome. Kada vidim osmjeh i sjaj u očima naših sugrađana. Nisam imala na pameti da ću se ovime baviti, ta tema je mene našla. Živim svoju svrhu, sretna sam.“
Udruga i danas jako dobro stoji. Kako nam govori Antonella, imaju divne ljude oko sebe, što predavače što članove i rade koliko mogu. “Naravno, uvijek ima mjesta za poboljšanje i uvijek se pitaš radiš li dovoljno, ali to su normala pitanja po meni. Od samih početaka radimo u nekoliko smjerova, fokusirani smo na duge staze a i na promjenu zakona koji će ostati i nakon što nas više ne bude.”
Ne moraju više kopati po smeću, imaju komunikaciju s prolaznicima
Među aktivnostima koje vode su govori u školama i fakultetima te društvenim organizacijama vezano za volontiranje, rad za dobrobit zajednice i micanju predrasuda o tome tko su beskućnici, jer na mladima svijet ostaje. Također imaju i časopis Ulični Fajter, gdje su beskućnici samozaposleni te na taj način ne ovise o njima i njihovim donacijama, nego rade za sebe, u mirnom okruženju. “Prodajom Fajtera ne moraju kopati po smeću, vraća se komunikacija s prolaznicima, dobivaju poklone, naravno, novac za časopis, vraćaju vjeru u sebe i u život, koliko prodaju toliko i zarade. Tri kune od toga ide za novi tisak te na taj način projekt sam sebe financira.”, govori.
Uz to organiziraju i radionice resocijalizacije za beskućnike koje su otvorene za sve građane te se povezuju, druže i pomažu jedni drugima. Povremeno imaju i akcije donacija.
Na pitanje o tome što bi poručila beskućnicima i onima koji im žele pomoći imala je vrlo jednostavan odgovor. “Beskućnicima bi rekla i govorim : Niste sami. Ova poruka je i za sve nas, jer svi emociju usamljenosti, bespomoćnosti, beznađa i nevidljivosti ponekad osjećamo, to su univerzalne emocije. Potrebni smo jedni drugima u svakom slučaju.”
Kada sam ja krenula volontirati pitala sam samu sebe: što ja mogu dati, što ja imam za dati, što je ovome čovjeku potrebno
Napominje kako se pomoći može na razne načine te da za to nije nužna udruga Fajter. “Pomaže se pažnjom, toplom riječi, razgovorom, ručkom, novcima, stvarima, svakom se pristupa individualno i s poštovanjem te se pita, kako ti mogu pomoći. Kada sam ja krenula volontirati, nisam pitala nekoga drugoga kako da nekome pomognem, pitala sam samu sebe: što ja mogu dati, što ja imam za dati, što je ovome čovjeku potrebno. Vi znate te odgovore, samo slušajte svoje srce.”
Dijelite njihove priče i donirajte
Udruzi možete pomoći tako da dijelite njihove priče, intervjue i akcije, donirate i volontirate. Kako navodi, njihov dugoročni cilj je promijeniti zakone, tako da im tu odlazi najveći dio energije. “To je i razlog zašto smo medijski jako eksponirani, Mile i ja znamo zašto nešto radimo i zašto idemo u emisije i radimo intervjue i komentiramo. To je radi jednog dugoročnog cilja podizanja svijesti, doći će trenutak kada ljudi koji donose zakone nas više neće moći ignorirati i veselim se tome. Veselim se promjenama koje nas čekaju. Jedan čovjek može promijeniti svijet (a dvoje sigurno)!”
Veselim se promjenama koje nas čekaju. Jedan čovjek može promijeniti svijet (a dvoje sigurno)!
Trenutno su fokusirani na prikupljanje potrepština te zimske odjeće i obuće, a imali su i izložbu sa zadnje umjetničke radionice točkanja mandala, koje imaju dobrobiti umiriti um. “Sad imamo prikupljanje hrane i higijenskih potrepština. Radimo na još nekoliko projekta, ali realizacija je sljedeće godine kad bude moguće veće okupljanje.”
Umjetnički projekt Lutajuća knjiga nastao je spontano
Antonella, uz rad i volontiranje obožava čitati. Stoga ne čudi da njen umjetnički projekt “Lutajuća knjiga” kao platformu ima upravo – knjigu. Njene radove zasigurno ste vidjeli po zagrebačkim ulicama i izlozima. Listove knjiga koji su ilustrirani i koji nose neke simpatične mudrosti.
Razlog zašto je odabrala upravo knjigu je jasan. “Knjiga je izvor velikih mudrosti, raznih perspektiva i pogleda na svijet i život. Knjige su promijenile moju svijest, inspirirale me, upoznale me s mnogim pogledima na život i svijet i događaje, volim čitati duhovne, metafizičke knjige, self-help knjige, biografije poznatih ljudi, koji su živjeli ili žive, sretno, autentično, slobodno i pošteno.”
Učim, stvaram, živim punim plućima, volim i s velikom zahvalnošću pozdravljam svaki novi dan
Govori i da je ideja došla spontano, ali upravo iz te ljubavi prema knjizi, ali i prema ulici i uličnoj umjetnosti. “Zanimljivo mi je i uzbudljivo raditi vani. Ponekad pomislim pa ja sam stvarno luda, ali nešto me i dalje tjera da radim vani. Najprije sam pisala sve rečenice i lijepila po zidovima svoga stana, da me fokusiraju u svakodnevnici. Svaku rečenicu koju ja napišem, ja ju i proživim. Mislim da ljudi osjete tu energiju i drago mi je da je projekt postao vidljiv, nisam to očekivala, uživala sam u procesu. Tekst je bio najprije za mene, a kad je na ulici onda je za svakoga prolaznika, od političara do beskućnika, od onih koji prate umjetnost do onih koji misle da im nije potrebna umjetnost, ali eto ipak je tu oko nas i u nama, kreće se.”
Svoje radove već je izložila u Velikoj Gorici na Urban festu, festivalu kod Muzeja Turopolja, a imala je i izložbu u gradskoj knjižnici Velika Gorica te radionicu kolaža. “Što se tiče ulice, imala sam par probi još na početku, ali voljela bi više nešto u suradnji napraviti jer nisam našla puno napuštenih mjesta, a gdje ljudi ipak prolaze. Također želim održati još koju radionicu u knjižnici jer mi je bilo prekrasno, u planu mi je napraviti i događaj koji povezuje kazalište, poeziju i Lutajuću knjigu.”
Za kraj sam je morala pitati kako se nosi s trenutnom krizom, a njen odgovor je, kao i svaki do tada, bio pun nade i ljubavi. “Kao i kod bilo koje krize, osobne ili kolektivne, naučila sam prilagoditi se situaciji, biti u miru. Učim, stvaram, živim punim plućima, volim i s velikom zahvalnošću pozdravljam svaki novi dan.”
Zahvaljujemo Antonelli Šantek na divnom razgovoru te Iniji Herenčić koja je ustupila fotografije.
