Ako postoji nepisani datum koji je, neslužbeno, postao zadnji dan ljeta, onda je to blagdan Velike Gospe. Još kao djeca znali smo da nas na taj dan čeka veliko misno slavlje i neizbježno proštenje, popili bi gvirc pod šatorom, tata bi nam kupio i popularno “čislo”, a nakon toga su i dani postali kraći, pa i sve hladniji. Danas se nije mnogo toga promijenilo. Mi smo stariji, ali običaji su ostali…a i klimatske promjene su sve invanzivnije, pa se taj nekadašnji “završetak ljeta” danas malo oduljio.
U Turopolju i okolici važan je ovaj dan, blagdan Velike Gospe, jedno od najstarijih svetišta Majci Božjoj upravo je na ovim prostorima. Riječ je o crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini koju je i na današnji dan pohodilo mnogo vjernika i hodočasnika, ne samo iz okolnih sela, već cijele Hrvatske. Djeca, stari i mladi, nikome nije smetalo ni sunce ni vrućina. Dapače, otkako pamtim, uvijek bi na taj dan pržilo u podne prilikom središnje svete mise, i uvijek bi se mi djeca čudom čudili bakicama u narodnim nošnjama koje su, tako se činilo, došle izdaleka i na toj sparini izdržale sklopljenih ruku, praktički ne trrpnuvši, dok im je pod nožnim prstima kvrckala užarena zemlja.
I danas je bilo tako, najbolje govore fotografije, ne kažu bez razloga- više od tisuću riječi. Pa onda ni mi nećemo trošiti riječi kako bi dočarali svu svečanost današnjeg dana koja je, uz mise, neizbježno, završila i pod šatorom, na tom popularnom gvircu i medenjacima, pa negdje i na odojku, janjetini, zaradili su i trgovci, posebice na djeci, jer svjetluca se sa tih štandova i mami već s glavne ceste. Običaji su običaji, pa kako kome drago. Ipak je ljetu kraj, treba se još malo podružiti i proveseliti prije nego se zatvorimo u kancelarije, usuret vremenu kad dani postanu kraći i hladniji, a noći duže.
