Otvoreni prozori obiteljskih kuća, uništeni parketi i laminati po dvorištima, slika je kakva nas je dočekala u Čičkoj Poljani. Voda se povukla prije tjedan dana, ali stanovnici se od posljedica velike poplave još ne mogu oporaviti.
– Gdje god stanem, pločice mi pucaju pod nogama Ja vas lijepo molim da mi se promijene. Mogu biti i stare, samo da su čitave – rekla je Razija Grgić prilikom posjeta socijalne radnice.
Većina mještana ne može se riješiti vlage i nesnosnog smrada, nakon što je voda u njihovim domovima boravila čak dva tjedna. Kažu da im je teže nego 2010. godine jer tada se poplava brže povukla. Crna, masna linija na zidovima kuća, svjedoči visini vode s kojom su jednostavno morali živjeti.
– Pod nisam mogla spasiti, zid nisam mogla spasit, voda u kući je bila 80 centimetara visine. Sad treba sve krečiti i strugati. Kćer mi je rekla da ne možemo imati isušivač jer ona plaća struju. Rekla mi je da neka kuću suši sunce ako se posuši – priča nam Vera Šeb.
Mnogi se pitaju što će sada jer ostali su bez namještaja, hladnjaka, zamrzivača i ostalih kućanskih aparata.
– Otišli su mi kreveti, madraci, zidovi, u sobi mi je otišao pod, voda je bila do preko koljena u sobama. Kuća se pomoću zečjih nasipa nije mogla spasiti. Bile su ovdje vreće, ali kako je voda ušla u kuću, ne znam – pita se Smajil Grgić.
Grgići u Čičkoj Poljani nisu starosjedioci. Doselili su se prije devet godina jer cijena kuće bila je povoljna. Tada nisu niti slutili da će postati žrtve poplava.
– Kupio sam kuću od susjeda radi kćeri jer nije imala gdje biti. Stan sam prodao i evo gdje sam sada došao. Žao mi je jako. Nisam znao da su ovdje poplave, ne bih niti došao da sam znao za ovo, nema šanse. Otišao bih bilo kuda, samo da nisam tu – ističe Smajil, a jednako razmišlja i njegova supruga.
– Otišla bih danas da mi kažu da ima koja kuća ili bilo što. Gdje god stanem padnem. Bolesna sam, 75 godina imam – dodala je Razija Grgić.
Obitelj Grgić nije jedina koja bi željela otići iz Čičke Poljane. Mnogi doseljenici sada žale što su kupili jeftino zemljište i baš ovdje podigli svoj novi dom ili kupili kuću poput Vere Šeb.
– Ja bih rado iselila iz ove kuće. Kad bi došla neka lista, potpisala bi i idem. Imam 74 godine i provela bih život negdje drugdje, da ne plivam stalno. Iz Zagreba sam stigla ovdje, prodala stan u Dugavama kako kćer i zet ne bi bili podstanari već živjeli sa mnom – objasnila nam je.
Obitelj Kuzmić još se nije oporavila od 2010. godine kada su im se u poplavi ugušile sve životinje. Vremena za evakuaciju nije bilo zbog puknuća savskog nasipa. Prošlog mjeseca na vrijeme su uspjeli spasiti stoku od poplave.
Krava Rosava, međutim, nije imala sreće – slomila je nogu i čeka je eutanazija. Obitelj ponovno bilježi štetu u poljoprivredi. Žale što su uopće došli ovamo nakon „Oluje“.
– Praznu zemlju smo kupili od susjeda. Nismo pitali za poplavu. Da sam za poplavu znao ne bih nikada kupio zemljište – ističe Vlado Kuzmić.
Vesna Smajić, koja je ponovno pretrpjela enormnu štetu u poljoprivredi, ističe pak kako odavdje ne želi otići jer je Čička Poljana urbanizirano naselje Grada Velike Gorice.
– Zašto bih se ja iselila odavde? Ovo je lijepo područje, samo nije lijepo to što nas Hrvatske vode sistematski pretvaraju u retenciju, što ispuštaju višak vodotoka uslijed neznanja i nestručnosti ili nečeg drugog. Do 2010. ponekad bi Odra poplavila, ali nikada nisu bile ovakve poplave. Ljudi koji su 27 godina u Čičkoj Poljani kažu da nisu nikada imali poplave, a sada je imaju tri godine za redom – ljutito će Vesna Smajić. Tvrdi kako je zemljište nakon poplave kontaminirano te da je ugroženo zdravlje stanovništva, ne samo Čičke Poljane, već i mnogih odranskih mjesta poput Ribnice, Jagodnog, Kuča, Buševca, Turopolja i Rakitovca.
– Ovo zemljište je potpuno kontaminirano svim mogućim otpadnim vodama koje skupljaju Odra, Sava i Kupa, a ugroženo je zdravlje stanovništva. Analiza vode za piće nakon poplave 2010. godine pokazala je kako su od 40 uzoraka bila zdravstveno ispravna samo dva. 38 uzoraka vode u kućama koju ljudi piju bilo je bakteriološki neispravno. Ne znam hoće li opet nakon ove poplave izaći i uzeti uzorke, dakle situacija je stravična – upozorila je Smajić.
Najteže je stanovništvu bez ikakvog prihoda. Korisnike socijalne pomoći ovih dana obilaze djelatnici Centra za socijalnu skrb čiji je zadatak pomoći najugroženijima da im se život vrati u normalu.
– Želimo uspostaviti stanje kakvo je bilo prije poplava, da im se obnovi uništeno, od nabavke drva do kućanskih aparata – kaže socijalna radnica Mira Jurić.
Korisnik socijalne pomoći Centru treba prijaviti nastalu štetu koja se zatim treba i utvrditi. Tek zatim može uslijediti isplata jednokratne novčane naknade za kupnju drva za ogrjev, keramičkih pločica ili kućanskog aparata.
– Ljudi tek sad utvrđuju stanje jer se poplava tek povukla i još zbrajaju štetu – ističe Jurić.
Građani upozoravaju kako su poplave rezultat ljudske nebrige za hidromelioracijski sustav i to što kanal Sava-Odra nije završen, te da nabujala voda nema kamo, već u Čičku Poljanu gdje im stvara nenadoknadivu štetu. Ona utvrđena nakon poplave 2010. godine iznosila je oko 23 milijuna kuna, a koliko će iznositi šteta od nedavne poplave upravo utvrđuje velikogoričko gradsko Povjerenstvo.
– Ove kuće koje su plivale 2010, zatim 2013., pa su ponovno sada poplavljene, u njima su štete gotovo apsolutne. Ako gledate podove, zidove, šteta je velika, a koliko će iznositi to je sada teško reći dok ne obradimo sve podatke – kaže Zlata Filipović, predsjednica gradskog Povjerenstva za procjenu šteta od elementarnih nepogoda.
Povjerenstvo je zaprimilo 151 zahtjev za odštetu. Voda je ušla u 50 kuća, dok su ostale prijave vezane uz oštećenje stvari i zaliha hrane u podrumima i gospodarskim objektima. Na nekim gospodarstvima uništeni su trajni nasadi i posijane jesenske kulture, dok je plastenička proizvodnja cvijeća potpuno uništena.
