Koja veličanstvena pobjeda! Hrvatska u finalu svjetskog nogometnog prvenstva, Engleska na koljenima, navijači u suzama. Nakon ni jedne do sad izgubljene utakmice, drugačiji rasplet nismo ni očekivali. Ali da se prolilo znoja- je. I živaca, također. Dugo će se pamtiti nervoza i nestrpljenje tijekom prvog poluvremena. Napetost se mogla rezati nožem, razočarani povici i uzdasi diljem Hrvatske, a onda pokoji muk kad bi u prvom poluvremenu napali engleske mreže, Ali neće u gol pa neće. Kao da je ukleto, a njih ko bijelih duhova svuda oko nas. A onda se ukazao Perišić koji je zabio za izjednačenje, nakon njega Mandžukić u produžecima i sreći nije bilo kraja.
Na ulicama Velike Gorice- lom. Ali onaj pozitivni, vatreni, navijački. Da, pucale su petarde i palile se baklje, da automobili su trubili i turirali i da- netko se zaderao glasnije pod susjedovim prozorom. Zagrebačka je ponovo bila puna navijača, sretnih, s osmjesima, razdraganih, raspjevanih. Euforija je to kakvu ćemo još dugo pamtiti. Pa nije ni čudo da su tek rijetki jučer razmišljali kako je danas radni dan i kako moraju ustati na posao.
Ponovimo. Hrvatska je u finalu svjetskog nogometnog prvenstva. Svjetskog. Hrvatska. Da, Hrvatska, mala zemlja s tek oko četiri milijuna stanovnika pobijedila je velike Engleze. I bar još jednu večer dala nam i više nego dovoljno razloga za slavlje. Dečki, hvala!
