Odnosi s bliskim ljudima važni su u stvaranju slike o sebi i slike o svijetu u kojem živimo, pogotovo dok smo još djeca i učimo i o sebi i o svijetu kroz refleksiju onog što dobivamo. Kvalitetan kontakt s drugim ljudskim bićem pomaže u razvoju emocionalnih i socijalnih vještina, i kapaciteta. No, to ponekad nije lako, ni dostupno. Zato je tu program kreativnih susreta “Lajkam tebe, lajkam sebe” kojem je cilj njegovati toplinu pravog, autentičnog ljudskog susreta i barem donekle pomoći u iskrenom i istiitom podražaju i autentičnoj reakciji.
Bitan si. Bitno je to što pričaš. Želim čuti kako si, što se stvarno događa u tebi
Mnogi od nas žive po principu da prvo treba zadovoljiti vanjske obveze i očekivanja, a onda, ako ostane vremena, u redu je pogledati unutra i učiniti nešto za sebe. Nekad je zapravo jednostavnije juriti naokolo i osigurati se različitim štitovima u obliku pretjeranih obveza, nego stati i biti bliski sa sobom, s drugima. Kako se to uopće radi, gdje se to uči?!
I tinejdžeri imaju svoj razrađeni mehanizam skupljanja bodova, bitno je koju su ocjenu dobili, koliko lajkova skupili, kakvu majicu navukli. I sve bi to bio uobičajen put da često ne nedostaje jedan mali, a toliko potreban dio – prilika za iskren susret s vršnjacima, mjesto oslobođeno bodova, vršnjačkih procjena, gdje dijele svoju istinu, i gdje su viđeni i prihvaćeni u svojoj istini.
Da bi znali biti autentični i iskreni u kontaktu s drugima, bitno je da znamo biti i u kontaktu sa sobom. Prihvaćanje sebe, svojih osjećaja i misli, njegovanje i voljenje sebe ključni su za naš odnos sa sobom, a potom i okolinom.
Program „Lakam sebe, lajkam tebe“ otvara siguran prostor mladima za susrete u kojima dijele jedni s drugima ono što je trenutno prisutno u njima, usporava ih, odvodi u priče njihovog srca, svježih emocija i dubljih potreba, na mjesto gdje se povezuju, podržavaju i druže. Program provodi psihologinja Sandra Raković koja svoje dugogodišnje iskustvo kombinira s kreativno ekspresivnim vježbama izražavanja, pomažući učenicima i njihovim roditeljima da naprave još jedan korak ka zajedničkom zbližavanju i u svoj svijet unesu više boja, i doslovno i figurativno.
Program proveden u Kumičiću i Kvaterniku
Kako to izgleda u stvarnosti najbolje znaju roditelji i učenici sedmih i osmih razreda dviju velikogoričkih osnovnih škola – OŠ Eugena Kumičića i OŠ Eugena Kvaternika, koji su se kroz niz kreativnih radionica povezali na nešto drugačiji način. Za korisnike je program bio besplatan budući ga je ove, kao i protekle godine podržao i financirao Grad Velika Gorica – Upravni odjel za predškolski odgoj, školstvo i šport.
Evo što roditelji kažu:
*Lijepo je slušati o iskustvima, problemima, radostima drugih. Čovjek se osjeća manje napeto. Svi se bore i iz te borbe obično izađe nešto dobro. Jako mi se svidjelo druženje s djecom. Ne smijemo zaboraviti da su i oni puni strahova i pitanja.
* Jako sam sretna i zahvalna na ovom programu koji mi je dao nove ideje za komunikaciju i pristup svojoj djeci. Smatram da bi se radionice ovog tipa trebale održavati češće i kroz dulji period, kako bi se omogućila dublja povezanost i razumijevanje roditelja i djece. Svima nam treba pomoć kako bi rasli zajedno i kao roditelji i djeca.
Hvala!
* Današnje je druženje bilo jako poučno, pozitivno i ispunjavajuće. Pokazalo je da se treba više vremena provoditi s djecom i znat ih slušati. S ovog sastanka i druženja odlazim zadovoljno.
A što kažu djeca:
*Nakon svake sam se radionice osjećala vrlo lijepo. Lijepo je znati da se ne nosiš sam s time. Ovo je jedno predivno iskustvo koje je neponovljivo. Drago mi je što sam odlučila doći i probati.
*Ova mi se grupa jako svidjela. Vidjela sam kakve probleme svi imaju i da nisam jedina, podržavali smo jedni druge.
*Ovo je super. Stvarno mi se svidjelo. Dobio sam samopouzdanje i super sam se zabavio. Dobio sam i nove prijatelje. Sa sobom nosim moć samopouzdanja. I prijateljstva.
