FRIK IZ KVARTA – Priče uz vatru
Pedesetogodišnji neženja kozičavog lica podbuhlog od alkohola, rijetke sijede kose što je neravnomjerno stršala iz tjemena poput par ogoljelih stabala na nekoć gusto pošumljenom proplanku, sve se jače zagrijavao. Govorio je u neprekinutom ritmu o toj djevojci crne boje kože kao da je kakav objekt namijenjen isključivo tome da ga putem procesa podređivanja sebi pokuša pretvoriti u očit dokaz vlastite nadmoći nad njime. Naravno, izmišljene nadmoći koja je počivala na još izmišljenijem podređivanju. Pritom je igrao igru u kojoj je bio neprijeporan majstor. Govorio je toliko samouvjereno, gotovo prijeteće - kao da je svaka njegova riječ zakon, aksiom u čiju se istinitost ne smije posumnjati. Svi su znali da pretjeruje to jest laže, ali nitko mu to nije htio reći. Očito iz straha od izlaganja sukobu s čovjekom dovoljno neprincipijelnim da tako bezočno laže, a kamoli da neugodno otrese bilo koga tko bi mu se drznuo usprotiviti i dovesti u pitanje vjerodostojnost njegovih navoda. On je doduše znao da oni znaju da on pretjeruje i laže, ali je svejedno zaneseno nastavljao s predstavom, očito ne mareći za ništa osim za publiku koja vjerno glumi kako vjeruje u istinitost događaja na kojima se njegova monodrama temelji.
