Tag: FRIK IZ KVARTA

Bez laveža, bez ubrzavanja koraka, njihove su šape u sinkroniziranom trku jezovito kaskale za nama po sitnom kamenju šumske staze. Nismo se imali hrabrosti okretati, kao da se ništa strašno ne može dogoditi sve dok nam se pogledi ne susretnu s četveronožnim pratiocima.

...Iz Marija krene neočekivana lavina: "Imam osjećaj da će mi ovdje duša užegnuti. Sve je tak puno negativnih, otrovnih ljudi. Gadi mi se ovaj grad, pun je dušokradica koje žive u paničnom strahu od tuđeg uspjeha“. "Joj daj, nemoj generalizirat zbog par loših primjera, to je glupo", uzvrati Damir...

Danju predajete glazbeni? Jeste li vi zapravo podvojena ličnost? Mislim da ne. Uostalom, iskustvo profesora glazbene kulture pomaže mi da ulovljene ptičice lakše natjeram da propjevaju.

Neki se histerično smiju, neki plaču, ali ne od sreće U usporedbi s ovim stajsko gnojivo miriše na cvijeće Ono što je nevidljivo vanjskim promatračima Mi se vozimo u plinskoj komori na kotačima

Čekam da se popravi sveHrvatsko stanje Što se, nimalo slučajno, rimuje sa sranje Čekam i taj dan - kad će mladi prestat bježat van Jerbo ovdje i kad imaš posao, nemaš za svoj stan (Čekam poput zadnjeg idiota svojeg Godota)

Iako sam jako bolestan osjećam se sve poletnije. Neka tajanstvena sila vuče me da krenem u južnije krajeve. Premda nisam pospan non stop kljucam. Imam strašnu želju pojesti glistu. Ili barem crvića.

Pohotno sam krenuo ka njenom mladom tijelu Kad kroz šajbu ugledam lika u ribičkom odijelu Rukom ga tjeram iš iš, na temelju čistog refleksa Ovaj na staklo prisloni značku, piše kontrolor sexa...

Alberta osobno ne poznajem, točnije, sve što o njemu znam načuo sam u kupeu vlaka na relaciji Ogulin - Zagreb. S torbom napuhanom od poklona koje su mi bližnji darovali za Božić popeo sam se na zadnji vagon u Belavićima i polako nizao zelenkaste kupee...

Nakon treće čaše popuštaju moje sumnje i nemir Kao pjevač Ivan Nižetić, od sreće bi zagrlio svemir Sa radija non stop jedno te iste pjesme trešte Dobivam epilepsiju od svih lampica što blješte

Jesen se primicala tihim koracima. Ne ona kalendarska već njegova - osobna. Premda je već duže vrijeme primjećivao njene znakove, zanemarivao ih je sve dok se ona nije do kraja obistinila, pustila u njemu korijenje.