Tag: FRIK IZ KVARTA ZLATKO MAJSEC

U moru sankcija upitne koristi i jalovih antiratnih prosvjeda koji, osim izražavanja moralne podrške Ukrajini, uglavnom koriste samim prosvjednicima da se osjećaju hrabrije, humanije...

"Majs, pa kak ti se još da ulagat u spotove i općenito bavit muzikom? Nema tu ni para ni slave - okani se ćorava...

(Zašto si otišao) Dugo mu se već činilo da je njegova veza s Ivom izgubila onaj stari čar i intenzitet. Nikola se sve češće osjećao...

Nemalo me zatekao naslov u jednom lokalnom mediju - "Kvar na telefonskim linijama u jednoj goričkoj knjižnici!" Zastao sam u nevjerici. Ljudi moji, krv...

Sve nas je dobrano zatekao prizor masovne ulične makljaže Boysa i Torcide usred Velike Gorice. Većina nas je s neskrivenom nevjericom, jezom, pa i...

"Znaš kaj, kužim te skroz. I ja imam tu slabost overthink-anja i zato sam se samom sebi rekao da neću odustati od ovog posla kojeg volim. Čak ni onda kad ću to htjeti. Kužiš, znao sam da će doći i do takvih momenata. Unaprijed sam osigurao prevenciju od toga da sam sebe odgovorim od životnog smjera koji me veseli.", zvučao je uvjerljivo. Nekako mi je postajalo sve jasnije zašto je Katarina s njim. Čovjek sve razumije. Jedino nisam bio siguran mogu li s njim šutjeti. To nam nekako nije išlo. Stalno smo o nečemu morali kokodakati, a da nisam bio siguran je li to samo iz obostranog entuzijazma za temu i prisutnosti zahvalnog sugovornika ili zato što energija među nama nije bila do kraja čista da bi se ugodno šutjelo. Što god - odlučio sam uzeti ono najbolje od njega - zanimljivog sugovornika s kojim se razgovor ne gasi.  "Um je zajeban, truje ograničava - ali ako ga učiniš svojim saveznikom, svojim alatom, može pomoći jako. Pa kaj to nije divno da imaš svakodnevni izazov da budeš najbolja verzija sebe koja možeš postati?", smijao se, a ja nisam nešto bio oduševljen time da svakog dana moram raditi na sebi.  Volim raditi na svom pisanju, ali ne baš i na sebi - dapače sklon sam raznim moralno-konstruktivnim-socijalnim devijacijama iz razloga što nakon umora od pisanja trebam odmor, a ne novi projekt na kojem ću raditi. Na život volim gledati kao na rasterećenje, a ne kao još jedan posao. Nisam tu toliko da bih živio, nek se drugi time bave. Tu sam da bih stvarao - život je sporedna pojava, tek izvor inspiracije i sadržaja za mene promatrača, ne i aktivnog sudionika na kojeg se može konstantno računati - tek možda kao na vanjskog suradnika - nekoga tko je uvijek i isključivo povremena i privremena pojava.  Katarinin je momak u meni, poput predugog pisanja, budio želju za odmorom u vidu potpunog odsutstva potrebe da seciram životne fenomene. Odjednom me preplavila neutaživa žeđ za sasvim prizemnim, filozofije lišenim razgovorima. O autima, vrstama mesa, kladionici, bilo čemu što ne iziskuje dramu poniranja u samog sebe. Zamori se čovjek od toga premda zna da bijeg neće dugo potrajati. Nema veze, izgubit ću se svejedno među drugim pridošlim, jednostavnijim primjercima homo sapiensa - osvježiti se uz jednostavne - srećom u ovom društvu ne i banalne, svakodnevne životne teme uz roštilj koji se već dobrano dimi i s kojeg dopiru primamljivi mirisi... 

Zaspat' nisam mogao te neobične noći Pa u ponoć odlučim u kraću šetnju poći Ulice tihe, puste, nigdje žive duše Vjetar sjeverac u obraze mi puše No, umjesto...

Ratko je upalio svoj rabljeni Peugeot 206 i izašao iz svoje garaže prepune alata (što relativno novijih što skroz zahrđalih), starih erotskih časopisa i...

Gdje divovsko kamenje drevnim tajnama odzvanja I planina svu prošlost na nijemoj usni nosi Gdje oblaci ka tebi znatiželjni pogled dižu I misli staju što inače otrovne...

Pedesetogodišnji neženja kozičavog lica podbuhlog od alkohola, rijetke sijede kose što je neravnomjerno stršala iz tjemena poput par ogoljelih stabala na nekoć gusto pošumljenom proplanku, sve se jače zagrijavao. Govorio je u neprekinutom ritmu o toj djevojci crne boje kože kao da je kakav objekt namijenjen isključivo tome da ga putem procesa podređivanja sebi pokuša pretvoriti u očit dokaz vlastite nadmoći nad njime. Naravno, izmišljene nadmoći koja je počivala na još izmišljenijem podređivanju. Pritom je igrao igru u kojoj je bio neprijeporan majstor. Govorio je toliko samouvjereno, gotovo prijeteće - kao da je svaka njegova riječ zakon, aksiom u čiju se istinitost ne smije posumnjati. Svi su znali da pretjeruje to jest laže, ali nitko mu to nije htio reći. Očito iz straha od izlaganja sukobu s čovjekom dovoljno neprincipijelnim da tako bezočno laže, a kamoli da neugodno otrese bilo koga tko bi mu se drznuo usprotiviti i dovesti u pitanje vjerodostojnost njegovih navoda. On je doduše znao da oni znaju da on pretjeruje i laže, ali je svejedno zaneseno nastavljao s predstavom, očito ne mareći za ništa osim za publiku koja vjerno glumi kako vjeruje u istinitost događaja na kojima se njegova monodrama temelji.