Danas je blagdan sv. Nikole – jednog od omiljenih svetaca diljem svijeta. Svoju omiljenost u narodu ponajprije ima zahvaliti brojnim legendama koje svjedoče veliku svečevu ljubav prema najmanjima, siromašnima… Svima koji nose ime tog sveca čestitamo njihov imendan!
Nekada su večer prije Svetog Nikole selom hodali Nikola i njegov zločesti pratilac Krampus. On je bio sav u crvenom i nosio je lance koji su odzvanjali u zimskoj noći. Djeca su večer prije svetog Nikole čistila čizmice i stavljala ih na prozor. Ujutro su u čizmicama nalazili razne darove, poput naranči, jabuka, oraha, bombona zamotanih u celofan, a ako su bila jako dobra, znala se pronaći i poneka čokolada koja je u to vrijeme bila posebna i dosta rijetka. U Turopolju, Krampus je djeci uz šibu darivao i „krampusove bombone“, koji su zapravo bili repe zamotane u celofan. Šiba se često znala pronaći u čizmici, čak i ako su djeca bila dobra i to zato da ih se podsjeti kako moraju biti dobri i iduće godine. Na dan nevine dječice, 28. prosinca, djecu se „išibalo“ po tabanima tom šibom koju su dobili, kako bi bili zdravi i da ih se zaštiti od zmija.
U današnje vrijeme darovi su nešto moderniji, no iščekivanje i ushit kako bi se što prije vidjelo što je Sv. Nikola ostavio u čizmici jednaki su kao i u nekim prošlim vremenima.
U Engleskoj je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, u Poljskoj Mikula. Iz Nikoline tradicije razvila se i tradicija Djeda Božićnjaka, koji se javlja za Božić.
Legende o Svetom Nikoli
Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji (Liciji) u 3. st. poslije Krista. Njegovi roditelji, koji vrlo brzo umiru od kuge, bili su imućni, no Nikola to bogatstvo ne troši na sebe, već ga koristi kako bi zaštitio one u nevolje.
U blizini njegove kuće živio je čovjek s tri kćeri, no bio je presiromašan i nije im mogao dati miraz i udati ih. Prema jednoj legendi, pod okriljem noći, Nikola je uzeo tri vreće, a u svaku stavio zlato. Vreće je bacio pred prozor djevojaka, koje su se napokon mogle udati. Svetog Nikolu zbog te priče često su na slikama prikazivali s tri vreće ili tri jabuke , koje su također simbolizirale njihov miraz.
Prema drugoj legendi, novac je ubacivao kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih. Iz te legende razvio se i predbožićni običaj nikolinjskog stavljanja darova u dječje čizmice na prozorima.
Jedna legenda kaže kako je svojim blagoslovom ozdravio dijete kojem je zapela riblja kost u grlu – pa ga nazivamo zaštitnikom djece.
Također, zaštitnikom pomoraca, sveti Nikola je postao kad je na povratku s hodočašća u Svetu Zemlju naredio valovima da se smire, pa je brod sretno stigao u luku. Mornari su mu se odužili pa danas vjerojatno nema luke na svijetu bez svečeve kapelice ili bar zavjetne slike.
Postao je biskup u bizantskom gradu Myri, koji se nalazi danas u Turskoj, gdje je biskupovao sve do svoje smrti 6. prosinca, ali se točna godina razlikuje od izvora do izvora. Neki navode 327. godinu, drugi 350.,… Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas časti i slavi.
Diljem svijeta ovaj svetac ima crkve i kapelice podignute njemu u čast, u Francuskoj ili Njemačkoj sv. Nikola ima više od 2.000 “svojih” crkava, u Hrvatskoj više od 120, na malome Islandu 40, a u samome gradu Rimu čak 26.
Uz svetog Nikolu povezani su i brojni narodni običaji darivanja djece po uzoru na sv. Nikolu biskupa, koji je prema legendi noću potajno kroz prozor donosio darove siromašnim ljudima.
Tijekom svog života, Nikola se susretao s brojnim putnicima, trgovcima, moreplovcima i siromašnima. Upravo je njima i posvećivao najviše pažnje i darivao ih. Zaštitnik je brojnih gradova diljem svijeta, kao i djece, siromašnih, pomoraca, djevojaka, ribara, studenata, trgovaca, pekara, zatvorenika, farmaceuta, putnika.
