Štoos teatar bodrim i veselim korakom stupa u treću godinu svoga postojanja, umjetničkog rada i društvenog zalaganja, zalazeći u nekoliko ulica: organizacija festivala i kulturnih događaja, izvođenje predstava, vođenje radionica za djecu i mladež… Razvijamo se dalje, istražujući više stilsko-žanrovskih zakutaka; društvenu satiru, didaktičko-obrazovno kazalište, povratak klasici (kroz suvremeno čitanje i scenski eksperiment), teatar poezije, prigodničarsko-blagdanski program… Tu su naslovi stari i novi, predstave, performansi, recitali i radionice. Literarno ili književno, naš put je klasičan hod po dvostrukoj žici; u jednakom su fokusu tragika i komika, naime svijetle emocije djetinjstva i povratak lektiri ali i mračne teme nadahnute morbidnom stvarnošću našeg ludog vremena.
Što je Umjetnost u ovom iščašenom povjesnom trenutku negoli pokušaj spašavanja utopljenika iz nabujale rječine Besmisla, štono ga nazivljemo suvremenom stvarnošću?
Raison d’Štoos ili razlog postojanja
U umjetničkom radu rezona, mjerljivog kritelja ili jasnog parametra nema, to je makar svakom razumnom rezonatoru razvidno. U potrazi za vlastitim, intimnim, osobnim i autentičnim estetskim iskustvom, kako osobnim, tako i zajedničkim, trima osnivačima, Ani, Mirelu i Luki teatar se ukazao kao Put i (č)Istina za estetski Život. Motivacije su im razne, kao i frizure, ali spaja ih, osim godina na grbači, pardon, generacijske bliskosti, u prvom redu njihova zemljopisna i umjetnička sudbina. Sudbina je dijete magijskog mišljenja, ali opametiti se glumci ne smiju i dati previše Raciju maha…jer oni kao artisti-performeri, ili izvedbeni izgrednici…o Magiji ovise, i za Sudbinom tragaju. Zašto? Jer Novac je zec i voli uteći, Inspiracija je laka dama a Metoda i Tehnika dv’je su sestre blizanke – i ne znaš koja je ružnija.
Kazalište je medij proturiječan, proklet i prekrasan. Prekrasan u svojoj jeftinoći, jednostavnosti, dostupnosti, neposrednosti, izražajnom i izvedbenom potencijalu… ljudski pokret na pozornici ima „lakoću vjetra a riječ – snagu groma“ (Monsieur Hugo, najte kaj zameriti na modificiranom citatu.)
To je grana Umjetnosti unaprijed i zanavijek prokleta svojom balzakovskom predestinacijom; ars longa, vita brevis…malo Vrline, puno Mane, sjaj i bijeda kurtizane…
Ukratko…kazališni medij smatramo najljepšom cestom do vlastitog izražaja i najkraćim putem do naše publike.
Štoosova teatarska trasa
Ana Katulić kao Roža, cura s greškom u istoimenoj predstavi po motivima djela Svoga tela gospodar Slavka Kolara, u otvorenom dijalogu i eksperimentu s ovim klasičnim predloškom provokativno propituje naše nasljeđe; ne samo kuturnopovijesno i književnoumjetničko već i antropološko, naime sudbinu žene u društvenoj zbilji jedne ruralne zajednice. Koliko se ta Zajednica transformirala, i koliko se Žena (s)našla u njoj, tek su neka od pitanja postavljenih publici. Ana Katulić servira nam Rožu kao iskrenu ispovijed, autentičan iskaz žene u Prošlosti i Suvremenosti; kreativno se napajajući tradicijom i s njoim se poigravajući; u bogatom jezičnom koloritu turopoljske kajkavštine, u pokretu i pjesmi, uz smjele kostimografske kreacije i masku. Roža se nedavno vratila s međunarodnog festivala u Turskoj, gdje je naišla na sjajan odjek. Anina Pija-mija, kao interaktivna logopedska predstava obraća se izravno i zaigrano svojoj ciljanoj publici te uz inscenaciju ekološkog teksta Uzbuna u plastičnom carstvu, predstave koja se igra već drugu godinu zaredom (u režiji M.Huskića) potrvđuje i podcrtava Aninu i Štoosovu didaktičnu i obrazovnu kazališnu misiju.
Mirel Huskić, diplomirani glumac i lutkar osječke škole, te na kraju studijskog ciklusa režije na zagrebačkoj Akademiji, uspješno se prezentirao zagrebačkoj publici predstavom o smrtnosti i besmrtnosti ljubavi, a po motivima Ivora Martinića, naslova Bila bi šteta da biljke krepaju. Ova diplomska predstava uslijed velikog zanimanja ostaje na repertoaru kazališta Knapp; to je priča o dvoje ljudi u potrazi za smislom svoje veze; točnije, u potrazi za narativom koji bi taj smisao opisao i objasnio… Mirel nalazi svoj redateljski izraz i iskaz u istraživanju prostora, u smislu fizičkom i metafizičkom -smještajući publiku iza scene on vješto koristi zakulisje, tehničke stube i kazališne ulice. Upravo tim postupcima, oblikovanjem komorne scene i sužavanjem zone igre približava se i srži ovoga Martinićeva djela, a to je potraga za intimom i bliskošću. Huskić je i praktičan i lukav u odabiru i korištenju simbola i dekora; a to su papiri, more papira – bilješke, post it-ovi, papirići raznih formata koji padaju na glumce i publiku kao sniježne pahulje, u zimskoj melankoliji jedne ljubavne veze.
Luka Kuzmanović internacionalno je zločest; njegova monodrama Zlo-čist-oća, na Štoosovom je repertoaru još od 2022. Ta monodrama, dio njegove zbirke Kompaktne drame, igrana je na festivalima u Njemačkoj, Estoniji, Latviji, Poljskoj, Rumunjskoj, a predstoje gostovanja u Latviji, Poljskoj, na Međunarodnom festivalu monodrame u Sahari, Tunis te igranja u Velikoj Gorici. S poljskim kolegama, redateljem Adamom Wrzesińskim i glumcem Martinom Jamrichom Luka ostvaruje i dvije manje koprodukcije, naime s Teatrom Deel, scenom Doma literature u Lodżu. Riječ je o predstavi Balkan Express, koktelu klasičnih djela južnoslavenskih književnosti prevedenih na poljski jezik. Klasika kao klaunada? Zašto ne? Ta predstava u režiji A. Wrześińskog igrana je u Lodžu, Sopotu (onom poljskom, ne zagrebačkom op.a.), Chodziežu i Varšavi.
Poljska verzija predstave Rekvijem za Martina, po Lukinom autorskom tekstu o ljubavi i smrti, o pogrebima i o pokojnicima (sve najbolje!), na repertoaru je Doma Literature, a predstoje gostovanja u Njemačkoj, Poljskoj, Slovačkoj i Češkoj. Čehovljeva jednočinkom O štetnosti duhana, ambijentalno smještena u Knjižnicu Galženica, premijeru je imala u Velikoj Gorici.
Prigodno, poetski i predblagdansko štoosni
U zimskim danima doveli smo u V.G. Svetoga Nikolu, neodoljivo nalik Mirelu Huskiću, Ana se našla u nekoliko voditeljskih uloga u raznim programima, božićnim i novogodišnjim. U Božićnom selu i u Kobiliću igrana je Štoosovu rapsodiju u plavom po motivima Grigora Viteza za najmlađe naše sugrađane. Nastupili smo i na obljetnici Turopljsko-posavskog partizanskog odreda u organizaciji Udruge antifašista Zagrebačke županije. Taj događaj popratili smo prigodnom poezijom i prozom. Galženica Art Soiree, poetski susret u galeriji uz kapljicu vina i pjesme održan je drugu godinu zaredom, uz sudjelovanje publike i ugodnu atmosferu a s temom Pozdrav s Baltika – govorena je latvijska poezija na hrvatskom; pjesme Aleksandra Čaksa i ulomci iz zbirke narodnih pjesama Daina.
Ogledalo Grada u Ogledima
Oglede festival, čiji smo suorganizatori, održan je po drugi put, programski bogatiji i sadržajniji nego lani, s dobrim medijskim odjekom i raznovrsnim programom; od klasičnog performansa, prostornih eksperimentacija na zadatu i slobodnu temu, arhitektonskih šetnji gradom do komornih kazališnih predstava. Festival se tematski osvrnuo i na arhitekturu Grada; grad kao ambijentalna zagonetka, staro i novo, urbano i ruralno u njemu… Oglede su odvažna estetska provokacija, prva svoje vrste u Gorici, revija nove umjetnosti koja hrabro traga za svojim programsko-sadržajnim i vizualnim identitetom, manifestacija s naglaskom na slobodne izražajne forme i nove izvedbene prakse, te kako takva izuzetno važna za Veliku Goricu i Zagrebačku županiju.
Teatar se uči dok je živ
Tu krilaticu slijedi i naš mali kolektiv. Slušamo edukacijske programe na temu kulturnog menadžmenta, financiranja umjetničkih organizacija i kulturne politike, jedan naš član apsolvira studij režije i radiofonije te smo uvijek u potrazu za zanimljivim partnerstvima, projektima, tečajevima i seminarima.
U projekciji i pripremi
Lutkatsko-dramslka predstava radnog naslova Klinček Turopoljski u čast 800. obljetnice Plemenite opčine turopoljske u pripremi je za proljeće, a tematika je nadahuta poviješću i jezičnom baštinom Turopolja. Komediju za odrasle radnog naslova 7 priča spremamo za kasno ljeto ili jesen 2025. Za djecu i mlade pripremili smo kreativne dramske radionice naslovljene Teatar pod trešnjom koje ćemo ponuditi u proljetnim i ljetnim mjesecima. Tema, tekstova, motiva i inspiracije nam ne manjka, marljivo radimo i pratimo znakove pored puta u nadahnutoj potrazi za našom publikom; novom i starom, mladom i iskusnom, a pod parolom „Štoos je dobar štos“!
Štoosno Vaš,
Luka Kuzmanović
