Blagdan Sveta tri kralja, poznat i kao Bogojavljenje ili Epifanija, jedan je od najstarijih i najvažnijih blagdana u kršćanskom kalendaru. Slavi se 6. siječnja, a njegovo značenje ukorijenjeno je u događajima iz evanđelja.
Ovaj blagdan obilježava dolazak trojice mudraca s Istoka – Melkiora, Baltazara i Gašpara – koji su slijedili sjajnu zvijezdu sve do Betlehema. Tamo su pronašli Isusa, poklonili mu se i darovali tri simbolična dara: zlato, tamjan i smirnu. Zlato je predstavljalo Isusa kao kralja, tamjan njegovu božansku prirodu, a smirna je nagovještavala njegovu ljudsku sudbinu i patnju.
Za zapadne kršćane, posebice katolike, Sveta tri kralja označavaju završetak božićnog razdoblja. To je ujedno i trenutak kada se skidaju božićni ukrasi, a u mnogim se krajevima taj dan obilježava posebnim obiteljskim okupljanjima i običajima darivanja, naglašavajući važnost zajedništva i ljubavi.
Za pravoslavne vjernike koji koriste julijanski kalendar, 6. siječnja nije blagdan Sveta tri kralja, već Badnjak – posljednji dan pripreme za proslavu Božića. Taj dan nosi posebno duhovno značenje i obilježava se strogim postom, molitvom i posebnim obredima.
Jedan od najprepoznatljivijih običaja pravoslavnog Badnjaka je paljenje badnjaka, hrastovog drveta koje simbolizira svjetlost i toplinu Kristova dolaska na svijet. Obitelji se okupljaju kako bi uz skromne, posne obroke proslavile iščekivanje Božića, a cijeli je dan prožet duhovnom pripremom i radošću nadolazećeg blagdana.
Iako zapadni i istočni kršćani 6. siječnja slave različite blagdane, njihova je poruka slična – očitovanje Božje prisutnosti među ljudima. Za jedne, to je dolazak mudraca koji prepoznaju Isusa kao kralja i spasitelja, dok drugi slave Božić, trenutak kada se Bog utjelovio kako bi bio blizu ljudima.
Bez obzira na razlike u tradicijama i kalendarima, 6. siječnja podsjeća sve vjernike na važnost zajedništva, nade i Božje ljubavi.
