Ulaz u Pučko otvoreno učilište odnedavno krasi jedan jesenski simbol. Riječ je o divovskoj bundevi koju je uzgojio i poklonio doc.dr.sc Damir Drvodelić sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu, koji je bundevu uzgojio kod sebe u vrtu u Kurilovcu. „To je lijep hobi u prirodi, opušta, no posao s jednom bundevom u godini je opsežan, zahtjeva mnogo sati koje treba uložiti kako bi bundeva narasla ovako velika, zdrava i lijepa“, govori nam Damir koji, priznaje, nekad čak preskače godišnji odmor jer bundeva ne smije biti bez nadzora.
Ova, izložena kod Pučkog učilišta, teška je 180 kilograma, opsega 280 centimetara, inače sorta američkih divovskih bundevi koje su kod nas nešto rjeđe, no pojavljuju se na raznim natjecanjima- u Tovarniku, na Bučijadi u Ivaniću, upoznaje nas naš sugovornik. Američka divovska bundeva jedna je od najpoznatijih sorti, karakteristična po tome da od sjetve do ploda treba proći 120 dana, a zanimljivo je i da bundeve spadaju u biljke koje daju najteže plodove na svijetu. „Šampionka bundeva je teška više od jedne tone“, kazuje nam Damir kojem je želja osnovati udrugu uzgajivača divovskih bundeva i ovdje u Velikoj Gorici.
„Takve se bundeve prvo uzgoje u lončiću sjemenkom koja klija nakon pet dana, a najbolje vrijeme sadnje u tlu je svibanj. Osim toga, kopa se duboka jama, do metar dubine, a plod se zatrpava najbolje konjskim gnojivom jer spada u topla organska gnojiva koje ne sadrže vodu“, upućuje nas dalje Damir.
Inače Turopoljske bundeve ne postižu toliku gramažu, one su većinom oko 30 do 50 kilograma, a nakon što se iskoriste za bučnicu ili juhu, najčešće i dalje služe kao hrana za svinje i domaće životinje.
