Alat za rotacione kutne brusilice koji služi za obradu drveta i mekanih materijala ima niz prednosti u odnosu na brusni papir koji se korištenjem brzo potroši i postaje neučinkovit. Zbog toga je inovacija velikogoričke poduzetničke obitelji Krunić počela osvajati različita europska i svjetska tržišta. Na 13. britanskom sajmu inovacija u Londonu, BIS London 2013., Ivan, Roman i Tomislav Krunić osvojili su za “Roto rašpu” i “Tračnu rašpu” posebnu nagradu DoubleGold i čak dvije zlatne medalje.
NOVE POSLOVNE PONUDE
– Mi smo počeli raditi s Njemačkom, Švedskom, zadnje dvije godine radimo i s Češkom, izvozimo u Sloveniju, nešto malo u Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i sad konkretno čekamo prvi ugovor s jednom tvrtkom iz Nizozemske za zemlje Beneluxa – priča nam Roman Krunić.
Čim je u Londonu prošloga mjeseca Roto rašpa osvojila dvostruko zlato, u konkurenciji brojnih inovacija iz europskih i azijskih zemalja, odmah je stigla i ponuda za širenje proizvoda na britansko tržište.
– Imamo ugovor s poduzećem koje je osnovao naš partner iz Velike Britanije isključivo radi popularizacije i komercijalizacije naših inovativnih proizvoda Roto rašpe i Tračne rašpe za britansko tržište – rekao je.
– Kod roto rašpe je inovacija da strugotina izlazi kroz rupice reznih izdanaka i ima svojstvo samohlađenja kod rotacije i znatno dulje traje nego brusni papir. Jedna rašpa mijenja 20-ak najkvalitetnijih laminatnih brusnih diskova – objašnjava Krunić.
IDEJA NASTALA SLUČAJNO
U razvoj inovacije uz Romana, makretinškog stručnjaka, uključio se i njegov brat Tomislav, inženjer strojarstva. Ideju je, međutim, dobio njihov otac, Ivan Krunić, i to sasvim slučajno.
– Obnavljalo se krovište. Krovopokrivači koji su radili koristili su kutnu brusilicu i brusni papir za obradu završetaka rogova. Obzirom da je građa imala dosta vlage dolazilo je do zapunjavanja između reznih izdanaka i brusni papir je brzo postao neupotrebljiv i tu su majstori gubili dosta vremena. Promatrajući taj proces, moj otac je vidio da tu postoji jedan nedostatak i tu se rodila ideja – otkrio nam je Roman.
Ivan Krunić je za Roto rašpu od Hrvatskog saveza inovatora još 2007. dobio godišnju nagradu Nikole Tesle za najboljeg inovatora. Ali od prvih skica, nacrta i konstrukcija alata do prototipa prošlo je 5 godina tijekom kojih su u „hodu“ rješavali probleme.
– Za ovaj proizvod potrebno je proći sedam do osam operacija. Za svaku je potrebno izraditi alat koji ide na stroj. Jedan takav alat na tržištu vrijedi od 10 do 15 tisuća eura – ističe inovator.
ULOŽILI DOSTA NOVCA
Prije nego što je nastao gotovi proizvod čija je cijena 80 kuna, uloženo je više od 200 tisuća eura. Sve su financirali uglavnom vlastitim sredstvima. Nisu uzimali kredite za koje Roman kaže da su bili nepovoljni. Iskoristili su poticajna sredstva Zagrebačke županije, te nešto državnog novca.
Posjetili su mnogobrojne svjetske sajmove koji su im pomogli u osvajanju tržišta. S obzirom da Hrvatska u to vrijeme nije bila članica Europske unije, za sve potrebne ateste u razvijanju proizvoda morali su odlaziti u inozemstvo.
– Ateste smo radili u njemačkom Hanoveru, točnije u institutu za testiranje rotirajućih alata gdje smo dobili certifikat i potvrdu da je naš proizvod sukladan sa svim europskim normama što se tiče kvalitete i sigurnosti – kaže Roman.
POSEBNA EUROPSKA NORMA
Problem je nastao što za ovaj proizvod kao potpuno novi na tržištu uopće nije postojala jedinstvena norma. Bilo je potrebno, stoga, obavljati ispitivanja koja su trebala zadovoljiti čitav niz različitih europskih normi. Nakon svih provjera, Roto rašpa je tako dobila svoju posebnu europsku normu.
Želja obitelji Krunić je da proizvodnju zadrže u Hrvatskoj. Već su imali ponudu iz Kanade za prodaju licence, međutim, za to se nisu mogli odlučiti. Cilj im je od malog obiteljskog biznisa pokrenuti nešto znatno veće. Otvoriti tvornicu za proizvodnju svojih inovacija upravo na području Velike Gorice.
– Dolazimo do jedne razine u kojoj trebamo podršku od lokalne samouprave pa do državnih institucija. Ako se to sve skupa bude moglo izrealizirati, naravno da će tvornica biti, možda čak u Velikoj Gorici. Ja sam tu rođen, meni je želja da tu otvaramo radna mjesta. Da nismo željeli proizvoditi u Hrvatskoj onda bi patent prodali i bavili se nečim drugim – zaključio je Roman.
