Na internetu sam pronašao da postoji samo jedna jedina marka s motivom tura. Radi se o francuskoj marki Aurochs, kako se veli tur na francuskom.( Ista je riječ i u engleskom, samo se malo drugačije čita.) I gle čuda – baš tu marku imam u svojoj skromnoj, ali čudesnoj zbirki!
Možda ima više marki s motivom tura, no ja sam samo tu jednu našao. Osim ako se tu ne računa i marka s motivom pećinske slikarije u Lascaux na kojoj je, slikariji, prikazan tur. Gle čuda, i tu marku imam u svojoj skromnoj zbirci.
Posljednji tur uginuo je u Poljskoj 1627. godine. Dugo se pretpostavljalo da je možda žubr (Bison bonasus, europski bizon, neki ga zovu i bjelovješka puša) nekakav preživjeli tur. Novija znanstvena istraživanja pokazala su da nije tako, iako važna povezanost postoji. Naime, žubr je – prema jednoj hipotezi zasnovanoj na DNK analizama – križanac između tura i europskog bizona. Reklo bi se da je žubr turovo izvanbračno dijete; stari Turopoljci nekad su ružno govorili: „faćuk“.
Od tura su nastale goveda, kojih je mali milijun različitih vrsta, stare vrste kao što su jak, zebu, afrički bivol, pa sve do naših Pisava i Šarulja ili preštimanih simentalki. Svijet divljih i domaćih goveda zanimljiv je i raznovrstan. Neke vrste su starije odnosno bliže su pragovedu turu. Među njima je i boškarin – istarsko govedo. (I opet gle čuda, i njega imam u svojoj skromnoj ali lijepoj zbirki)
Tko želi razumjeti marke, mora puno toga znati o značenjima motiva na njima, kao što preko njih puno nauči. Za našu temu tura postoje zbilja bezbrojni aspekti, a ja bih upozorio samo na jedan – kulturološki. U engleskoj wiki nalazimo natuknicu Cultural significance, dok na njemačkoj wiki imamo Der Auerochse in Mythologie und Kultur, a na ruskoj Тур в славянском фольклоре и обрядах. (Preporučam da pogledate, intrigantno je!)
U hrvatskoj wikici nema aluzije na kulturu, pa ću ja dati nekoliko neambicioznih opaski. Turopoljski pučki pisac Josip Kovačević objavio je zbirku priča „Posljednji tur“, s ilustracijama Mate Lovrića. Umjetnik Zlatko Odrčić, poznat po kreacijama nakita, napravio je niz skulpturica tura, a likovno duhovito viđenje dala je velikogrička akademska slikarica Andreja Robić; na svoju knjigu o povratu imovine POT-a pokojni Zdravko pl. Lučić stavio je šareni crtež Ivice Šiška. O turu opširno pišu Barica i Aleksandar Božić u monografiji „Magna silva Turopoljski lug“, a našlo bi se još toga. Eto do čega svega nas je dovela francuska marka!
Kako i heraldika spada u kulturu, valja spomenuti da se tur nalazi na grbovima države Rumunjske i Moldavije, pokrajine Mecklenburg u Njemačkoj, švicarskog kantona Uri, te na nizu poljskih, rumunjskih, litavski i drugih gradova.
Tur se nalazi i na grbu Grada Velike Gorice, a kako je tamo došao može se pročitati u zapisu „Imamo ga“ (u knjizi „Ne plači Velika Gorica“). Uz nju vašoj pažnji nudim hrpicu marki vezanih na ovaj ili onaj način uz tura: bilo da se radi o različitim vrstama ali sličnim životinjama (bizoni), bilo da se radi o njegovim faćukima (žubr), bilo o njegovim urednim potomcima – sva goveda potječu od tura. Sve su marke iz moje skromne ali štosne zbirke. Marki s motivom goveda ima vrlo mnogo, no vjerujem da je i ovaj mali, sasvim mali izbor iz moje skromne ali lijepe zbirke dovoljan impuls za gledanje, uživanje, razmišljanje, divljenje. Volio bih da uočite kako je svaka marka lijepa i uzbudljiva po sebi, a zajedno su dodatno zanimljiva priča.
Tko god ih pažljivije pogleda, shvatit će da su marke su kupka za oči i intelekt!
Miljenko Muršić
