U obnovljenoj kuriji Modić-Bedeković, napokon otvorenoj za građanstvo, članovi KUD-a Mičevec predstavili su ples i zabavu kakva je s kraja 18. i tijekom 19. stoljeća bila upravo ovdje u Donjoj Lomnici i cijelom turopoljskom kraju. Društveni život Turopoljaca odvijao se u domaćoj, kućnoj atmosferi, u prijateljskim i obiteljskim krugovima. Zimi je bio običaj u kurijama primati znance i prijatelje, a tada bi zaredao i ples. U tren oka mladež bi maknula stolice i stolove, a najviše se plesao valcer.
HRVATSKO SALONSKO KOLO
Kako jača građanski sloj, u Turopolju u hotelu Bijela ruža organiziraju se prvi javni plesnjaci. Manje raskošne plesove organizirali su i po selima (osim u korizmi i adventu). Ples je obično započeo konvencionalnom polunaisom, a onda su se redali plesovi u nevezanom uživanju gostiju. Plesalo se Hrvatsko salonsko kolo koje je nastalo za vrijeme Hrvatskog nacionalnog preporoda kao produkt težnji „Ilira“ na čelu s Ljudevitom Gajem da se stvori jedinstven, hrvatski ples, koji će prihvatiti ljudi na selu i u gradu. U sklopu toga natporučnik brodske krajiške pukovnije Marko Bogunović stvorio je prvu inačicu salonskih plesova pod nazivom Slavonsko kolo koja je prvi puta javno izvedena 27.01.1842. u Zagrebu.
Prvu glazbenu pratnju za Slavonsko – Hrvatsko kolo komponirao je V. Lisinski, a u kasnijem periodu Franjo Ksaver Kuhač (po kojem radi KUD Mičevec) i drugi autori. Hrvatsko salonsko kolo opisali su: Franjo Ks. Kuhač, Pietro Coronelli i P. Ortolani. Krajem 20. stoljeća među prvima su ga rekonstruirali i za scenu priredili Goran Knežević i Josip Vinkešević. “Kolo” se može svrstati u figuralne plesove salonske (dvorske) estetike. Plesači izvode određene prostorne likove i figure u vrlo jednostavnom plesnom koraku. Redoslijed izvođenja figura nije stalan već se mijenjaju u skladu s komandama plesnih učitelja. Stvoreni oblici prostorno plesnih likova nedvojbeno upućuje na zaključak da su plesni stvaratelji nastojali zadržati plesne forme iz hrvatskih narodnih plesova.
Najčešći prostorni likovi si bili: osmica, zvijezda, karika, prolaz, zmija, naklon. Plesni stil, koraci i držanje odlikuje se profinjenom i gracioznom plesnom izražajnošću. Hrvatsko salonsko kolo vrlo brzo je prihvaćeno u gradskim sredinama i redovito se izvodilo na plesnim zabavama u salonima širom Hrvatske, sve do 2. svjetskog rata. „Kolo je izvođeno 1844. i 1847. u Beču ravnopravno s ostalim evropskim salonskim plesovima. Na velikom balu u Zagrebu, održanom 1848. godine kada se okupilo preko 1200 uzvanika iz gradova središnje Hrvatske , izvedeno je „kolo“, uz velike ovacije svih nazočnih. Krajem 19.st. dalmatinci su ga ponijeli u svojim mislima i srcima u Čile (Antofagosta), gdje se ono i danas izvodi. Dakle, po mjestu i vremenu egzistencije (duže od 50godina) možemo slobodno konstatirati da hrvatsko salonsko kolo spada u hrvatsku građansku salonsku tradiciju i kao takvo predstavlja nacionalnu i kulturološku tvorevinu iznimne vrijednosti.
Pojava društvenog plesa veže se razvoj Zagreba i Zagrebačke županije tj. razvoj trgovina i obrta. Naime dnevne novine 19 stoljeća (Danica) obiluju informacijama o društvenim plesovima, o njihovom rasporedu i vrstama. Kako se pojedini turopoljci školuju se na europskim sveučilištima, bili su jedni od mnogih koji širili nacionalnu svijest, a veliku ulogu preuzimaju i zagrebačka plesna događanja koja se održavaju i po kurijama u Turopolju i to uglavnom u pokladno vrijeme.
[print_gllr id=2301]
