Turopolje se i dalje oprašta od mladog Ivana Galekovića, a završna službena ceremonija bila je komemoracija koja je održana u društvenom domu u njegovom Mraclinu. Uz obitelj, prijatelje i vatrogasce na komemoraciji su se okupili i gradski čelnici, mjesne udruge, svi oni koji su uz misli o Ivanu i poštovanje htjeli ostati još malo duže. Pjesma rastanka u izvedbi mraclinskih tamburaša, prigodna poezija, šutnja, tišina i riječi zahvale.
“Prekinut je jedan dječački san, jedna mladost zaustavljena je u trenutku kada je trebalo postići najviše, u trenutku najveće snage, zanosa, privatnih i poslovnih planova. Ostaje sada samo uspomena, sjećanje i ponos na sve ono što je Ivan stvarao, na ono što je volio, na njegov posao heroja, na njegovu plemenitost i humanost.
Tvoja osobnost, mladenački smijeh, vedrina, spretnost, požrtvovnost…ostat će zauvijek utkani u svaki djelić Javne vatrogasne postrojbe. Svaki onaj koji ostaje tamo ili koji će u budućnosti dolaziti, znat će što si ostavio iza sebe. A, ostavio si zalog poštenja, miroljubivosti, okupljanja i jedinstva. Ostavio si svoje hrabro srce i plemenitost koju su u tebe utkali tvoji roditelji i koja je svakim danom i svakim vatrogasnim djelovanjem sve više rasla”, oprostio se gradonačelnik Dražen Barišić.
I njegovi su mu vatrogasci uputili još posljednje zbogom:
“Svojom vedrinom i veseljem i nesebičnom pomoći drugima ostavi je neizbrisiv trag u JVP. Nedostajat će nam kao djelatnik, kao vatrogasac, kao osoba. Uvijek spreman pomoći, saslušati i dati savjet, pun razumijevanja i optimizma, Ivan je bio onaj s kojim je bilo čast raditi i živjeti. Rad u smjenama, dani i noći provedeni u javnoj postrojbi su nešto drugačije, svijet drugačiji i posebniji. U taj vatrogasni svijet Ivan se uklopio i činio ga još boljim i ugodnijim svima nama. Hvala ti Ivane, za sve što si dao vatrogastvu, Javnoj vatrogasnoj postrojbi i zajednici u kojoj si radio. Bit ćeš upamćen kao velik čovjek i vatrogasac, kao miljenik postrojbe i netko tko je zadužio sve nas”
I NK Mraclin prisjetio se Ivanovog nogometnog puta jer prve nogometne korake napravio je na domaćem terenu.
“Nije se nikada predavao, kada se nešto činilo i nemogućim, nije odustajao, već krenuo dalje, poticao svoje suigrače kako bi došli do zajedničkog cilja i ostvarili pobjedu. Igrao je i radio sve u životu na iskren i pravedan način sa smjehom na licu, sjajem u očima i s vatrom u srcu.
Gale bi danas sigurno želio da slijedimo njegov put, da ne odustajemo i da sve radimo sa osmjehom na licu jer to je način kojemu nas je on učio i kojega je živio”, poručili su njegovi kolege s malonogometnih terena.
