Naklada Ljevak pružila nam je 359 stranica teksta koji se dotiče zabranjene ljubavi, gdje dvoje mladih pokušava obraniti individualnost, biti slobodni i slaviti ljubav u strogoj muslimanskoj zemlji gdje je to nemoguće. Radnja se događa u Kraljevini Saudijskoj Arabiji 1989. godine, gdje živi Naser, 20- godišnji mladi afrički imigrant koji je izbjegao iz Eritreje zbog političkih nemira te radi u autopraonici u središtu Jedde. Došlo je dugo, vruće ljeto i njegovi su prijatelji napustili grad. Naser provodi svoje slobodno vrijeme sjedeći pod palmom izvan svoga stana, sanjajući egipatske glumice i mičući se s puta vjerske policije koja uvijek traga za sumnjivim ponašanjem u zemlji gdje su druženja između neudatih žena i neoženjenih muškaraca nezamisliva i zabranjena. Mladić sanja da će se jednog dana zaljubiti. To je nešto čemu se njegovi vršnjaci rugaju, znajući da Naserova zapadnjačka koncepcija ‘slobodne ljubavi’ ne postoji u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, zemlji dogovorenih brakova s potpunom segregacijom žena od muškaraca. Onda, jednog dana, žena u tradicionalnoj crnoj abaji u prolasku pred noge Naseru ispusti poruku kao objavu ljubavi.
Kada Naser pročita poruku, emocije ga svladaju i njegova sudbina bude zapečaćena. Čini mu se mogućim pronaći ljubav. Njihova tajna veza se razvija, iako on svoju odabranicu na ulici prepoznaje jedino po ružičastim cipelicama koje vire ispod njezine crne abaje, tradicionalne odore koju nose sve žene i u kojoj izgledaju jednako, a pokriva ih od glave do pete. Naser ju naziva ‘Fiore’ što znači cvijet, a nikada ne saznaje njezino pravo ime.
„Posljedice ljubavi“ je knjiga o ljubavi, o političkim i društvenim i kulturnim ograničenjima, te posljedicama praćenja emocija koje su u izravnom sukobu s tim pravilima. U Saudijskoj Arabiji, kolijevki islama, gdje su žene prekrivene do poda u crnoj tkanini, a muškarci se slobodno kreću u svijetlom pamuku kroz ulice, nezamislivo je realizirati emotivnu vezu kao posljedicu uzajamne privlačnosti.
Sulaiman S.M.Y. Addonia je romanopisac, koji je napustio rodnu Eritreju kao izbjeglica još u djetinjstvu. Rani život proveo je u izbjegličkom kampu u Sudanu nakon masakra Om Hajar 1976. godine, a u ranim tinejdžerskim godinama živio je i studirao u Jeddi, Saudijska Arabija. U London je došao kao maloljetnik bez pratnje, izbjeglica bez znanja riječi engleskog jezika, ali je tu završio visoku školu i stekao zvanje magistra razvojnih studija iz orijentalnih i afričkih područja te diplomirao ekonomiju. „Posljedice ljubavi“ ušle su u uži izbor za nagradu Commonwealth pisaca i prevedene su na više od 20 jezika. Sulaiman Addonia trenutno živi u Bruxellesu gdje je pokrenuo akademiju kreativnog pisanja za izbjeglice i tražitelje azila. „Tišina je moj materinji jezik“ je njegov drugi roman.
Pripremila : Dražena Petrišić
