August Šenoa svojom je ženidbom za Slavu pl. Ištvanić, turopoljsku plemenitašicu iz Velike Gorice, duboko obilježio ovaj kraj. Njihova ljubavna priča jedna je od najljepših u cijeloj povijesti hrvatske književnosti, što dokazuje i sačuvana mladenačka korespondencija, ali i niz Augustovih ljubavnih pjesama sakupljenih u knjižici „Slavici“. Ovoga proljeća ta je priča poslužila kao inspiracija Velikogoričaninu Stipi Biliću za kratki roman jednostavnog, ali i dvoznačnog naslova „Slava“. Knjiga je ujedno i ovogodišnji laureat Književnog natječaja „Albatros“ Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica, a s obzirom da je nagrada autoru svečano uručena u srijedu 11. prosinca, ovo je prava prilika da roman predstavimo kao ovotjednu Knjigu tjedna.
Priča ovog romana vjerno prati život Slave pl. Ištvanić, od djetinjstva provedenog u Velikoj Gorici, uz pomajku, sestre i oca Đuru pl. Ištvanića, u obiteljskoj kući preko puta župne crkve u ulici koja danas nosi ime Augusta Šenoe. Kao pripadnik tadašnje turopoljske inteligencije Slavin je otac shvaćao važnost školovanja, pa mladu Slavu šalje na školovanje u Varaždin, u samostan sestara Uršulinki, a nakon završene učiteljske škole s napunjenih 16. godina vraća se u Veliku Goricu. Prijelomni trenutak Slavina života je prisustvovanje građanskom balu u svratištu „K bijeloj ruži“ 31. siječnja 1867. godine na kojem upoznaje Augusta Šenou čije je novinske tekstove potpisane pseudonimom Petrica Kerempuh s užitkom pratila i divila im se. I Slava je na prvi pogled očarala Augusta. Poznata je njegova rečenica: „Ona i nijedna druga!“ – i tako se i dogodilo. Unatoč zaprekama – Slavinoj mladosti naspram Augustovih zrelih godina i njegovim nesigurnim prihodima – ne odustaju jedno od drugoga, a njihova ljubav uspijeva nadvladati sve teškoće. Jednako će biti u godinama koje su uslijedile, a koje su, osim velikom zajedničkom srećom, obilježene i neimaštinom, skromnim podstanarskim životom te bolnim gubitkom troje djece. Sve su uspjeli savladati zajedno, sve do prerane Augustove smrti. Kao gradski bilježnik nakon potresa u Zagrebu obilazio je teren kako bi popisao štete i potrebite stradalnike te je navukao opasnu upalu pluća od koje se nikada nije oporavio. Od posljedica je, nakon gotovo godinu dana bolesti, preminuo na sv. Luciju, 13. prosinca 1881. godine.
Ostavši udovicom sa samo 31. godinom i troje malodobne djece, Slava se zavjetovala na vjernost Augustu do smrti. Djecu je u spomen na Augusta i njegov ponosan duh odgajala da „budu svoji“, da nikad ni pred kim i ni pred čim ne pogibaju glavu i da prije svega slijede svoje srce. U 63 godine udovištva, osim tuge za Augustom, doživjela je vidjeti kako njihova djeca postaju svoji i cijenjeni ljudi, uživala u druženju s unukom Zdenkom, ali i doživjela smrt još jednog sina, slikara Branka. Sahranjena je na Mirogoju uz ljubljenog Augusta.
Priča o Slavi priča je o nekom drugom vremenu i o ljubavi kakvih danas više nema ili su iznimno rijetke. Sama građa kao da je Stipi Biliću nametnula jedan pomalo starinski način pripovijedanja u koji se upustio očito bez straha da će biti shvaćen kao staromodan ili arhaičan; upravo suprotno, taj pomalo staromodni štih kojim odiše čitav roman stvara posebnu atmosferu, dok čitatelj biva potpuno uvučen u radnju pretočenu u epizode iz Slavina života od djetinjstva do smrti. Ovaj je roman namijenjen jednako čitateljima koji žele provesti ugodno knjiško poslijepodne kao i onima koji žele saznati nešto više o životu Slave i Augusta Šenoe. Uz malo romansiranja, uz mnoštvo stvarnih istraženih podataka i činjenica na kojima Stipo temelji ovu priču, pa čak i pokoji dokumentaristički element u obliku pisma ili novinskog članka, ova će vam knjiga biti ugodno društvo iz kojeg god od navedenih razloga posegnuli za njom.
Pripremila: Ivana Grubačević
