Prvi roman britanske autorice Sonie Velton, odvjetnice po struci, nadahnut je stvarnim likovima i povijesnim događajima. Cehovska udruga hugenotskih tkalaca svile u osamnaeststoljetnom Londonu i nemiri koji su izbili kao posljedica neke vrste sindikalnog organiziranja povijesna su podloga na kojoj se odvija glavna priča romana „Kupina i divlja ruža“, priča o magiji izrade svile, o međuklasnim odnosima, o razumijevanju unatoč razlikama.
U središtu priče su dvije žene, Esther i Sara. Esther Thorel je supruga hugenotskog majstora tkalca svile, koja se u skladu s običajima tog vremena bavi vođenjem kućanstva i dobrotvornim radom. Sara Kemp mlada je bludnica podčinjena volji i pravilima vlasnice krčme Wig and Feathers u koju zalaze i brojna ugledna gradska gospoda. Nakon dramatičnog događaja, tijekom kojeg Sara gotovo nastrada, kao slamku spasa prihvaća Estherinu ponudu i mjesto sluškinje u njezinu kućanstvu. Unatoč početnom nerazumijevanju, Sara uskoro postaje Estherina osobna sluškinja, a stvari se dodatno kompliciraju kad Sara zatrudni. Esther s druge strane ima svoju tajnu – želi oslikavati cvjetne uzorke za svilu i sanja da će oni jednoga dana biti istkani i pretvoreni u stvarnost. Nakon što suprug grubo odbije njezinu molbu, Esther za pomoć zamoli mladoga tkalca koji u potkrovlju njihove visoke kuće tka svoj majstorski rad…
Radnju romana pratimo kroz pripovijedanje Esther i Sare čiji se glasovi smjenjuju iz poglavlja u poglavlje dok nam donose iznenađujuće napetu i dinamičnu priču. Napetost odnosa među svim likovima, bez trunke prisnosti ili povjerenja, ono je po čemu atmosfera ovog romana ostaje u sjećanju. Čak i kad nastoje pomoći jedni drugima, u većini slučajeva to ispadne pogrešno shvaćeno. Za ovaj roman, nasuprot tvrdnji da nijedan čovjek nije otok, vrijedi upravo obratno – svaki čovjek je otok, i svak stoji sam sa svojom nevoljom. Suosjećanje koje bi mogli osjetiti jedni prema drugima zatrto je nepovjerenjem u tuđe stvarne namjere u tim nesigurnim i nespokojnim vremenima.
Druga nit romana je klasno pitanje koje se provlači i kroz opis odnosa između Esther i Sare, opis odnosa u kućanstvu Thorelovih, ali i koje kulminira u neredima, svojevrsnom ustanku hugenotskih tkalaca nezadovoljnih smanjenim nadnicama za tkanje skupocjene svile. Bogatstvu i sigurnosti u domovima majstora tkalaca suprotstavljeni su opisi skromnih uvjeta u kojima žive i rade nadničari koji, ironično, svakodnevno tkaju temelje gospodareva bogatstva. Sara je također ogledni primjer onoga što se može dogoditi ne samo neiskusnoj, nego prije svega siromašnoj djevojci. Ona nije ni naivna i glupa, ali lanci siromaštva, a nakon nekog vremena i inercija i prepuštanje, jači su od njezine pronicljivosti sve dok je iz moralne tuposti ne trgne već spomenuti događaj u javnoj kući.
Knjiga je inspirirana stvarnim događajima i osobama pa je tako kao nadahnuće za lik Esther poslužila Anna Marija Garthwaite, najistaknutija dizajnerica svile sredinom osamnaestog stoljeća, čiji su mnogi uzorci sačuvani i pohranjeni u Muzeju Viktorije i Alberta u Londonu.
Pripremila: Ivana Grubačević
