Ovotjednu književnu preporuku posvećujemo divi svjetske književnosti Mayi Angelou i njezinoj zbirci kratkih eseja pod naslovom Pismo kćeri, objavljenoj ove godine u izdanju Planetopije. Na koricama knjige navedeno je kako ”izmičući žanrovima, u svom jedinstvenom stilu Maya Angelou nudi vodič, memoar, poeziju i čisto zadovoljstvo”.
I zaista će čitatelji koji zavire u ovu knjižicu kratkih zapisa naići na zanimljive fragmente autobiografije svjetski poznate pjesnikinje, spisateljice, glumice, redateljice i aktivistice. Rođena 1928., punim imenom Marguerite Annie Johnson Angelou, živjela je i ponajprije djelovala u Sjedinjenim Američkim Državama. Prevođena je na mnoge svjetske jezike, a najpoznatije njezino djelo je autobiografska knjiga Znam zašto ptica u kavezu pjeva, objavljena i u hrvatskom prijevodu.
Nije nimalo jednostavno navesti o kojim sve temama govori autorica u Pismu kćeri. One su šarolike baš kao što Maya zamišlja i svoje kćeri: ”Rodila sam jedno dijete, sina, ali imam na tisuće kćeri. Crne ste i bijele, Židovke i muslimanke, Azijke, Latinoamerikanke, Aleutkinje i Indijanke. Krupne ste i sitne i zgodne i priproste, homoseksualne i heteroseksualne, obrazovane i nepismene, i ja se obraćam svima vama. Ovo vam ostavljam u nasljeđe.”
Kroz vlastito iskustvo Maya progovara o nesigurnostima odrastanja, važnosti obiteljske potpore, nasilju, duhovnosti, prijateljstvu i ljubavi. Duhovita i vješto pisana, ova zrnca mudrosti iz pera divne žene, koja od 2014. godine nažalost više nije među živima, rijetko će kojeg čitatelja ostaviti ravnodušnim. Idealna je za upoznavanje s autoričinim likom i djelom, jer svakim esejom potvrđuje da je ono za što se vrijedi u životu zalagati ljubav i ravnopravnost. ”Svi veliki umjetnici crpe iz istog izvora: iz ljudskog srca, koje nam kaže da smo svi mi međusobno više slični nego što se razlikujemo.”
Pripremila: Anamarija Horvatinčić
