„Dok još nismo bile vaše“ roman je pomalo intrigantnog naslova koji jednostavno vuče na čitanje. Prvi je put objavljen 6. lipnja 2017., a na našim se policama pojavio u listopadu 2018. godine u izdanju Mozaik knjige, a s engleskoga ga je prevela Aleksandra Barlović. Autorica ovog romana je Lisa Wingate, bivša novinarka, inspirativna govornica i renomirana spisateljica, rođena 1965. godine u Njemačkoj. Njezin spisateljski opus čini više od dvadeset romana, a mnogi od njih tjednima su bili pri samom vrhu popisa bestselera The New York Timesa. Pat Conroy Southern Book Prize, Oklahoma Book Award, Carol Award, Christy Award i RT Reviewers’ Choice Award samo su neke od brojnih nagrada primljenih za vrhunske romane. Danas Lisa živi u gorju Ouachita na jugozapadu Arkansasa gdje crpi inspiraciju za svoje živopisne romane.
Roman „Dok još nismo bile vaše“ (izvornog naslova Before We Were Yours) posljednji je roman u njezinoj bogatoj karijeri, a pripada žanru povijesne fikcije. Inspiriran je istinitom pričom o skandalu u Zajednici dječjih domova u Tennesseeju u Memphisu gdje je radnja romana i smještena, tako da možemo zaključiti kako ovaj roman ima snažnu povijesnu pozadinu. Autorica nas u početku romana svojim vrsnim pripovijedanjem vraća u 1939. godinu u Memphis. Gotovo da na svojoj koži možete osjetiti vrelinu popodneva jednog kolovoškog dana na američkom Jugu. Protagonistica, dvanaestogodišnja Rill Foss, sa svojom obitelji bezbrižno živi na brodu Arkadiji na rijeci Mississippi, pomalo izolirana od ostatka svijeta. Kada njihovoj majci pozlije na porodu, prisiljena je otići u bolnicu, a Rill ostaje paziti na svoju braću i sestre. Iznenada im na brod upadnu agenti koji ih otmu i smjeste u sirotište Zajednice dječjih domova u Tennesseeju gdje završava njihov dotadašnji život i počinje njihova pasija. U tom prijelomnom trenutku čitatelj dobiva uvid u novu dimenziju njihova života s druge strane ograde, cijelo se vrijeme nadajući da će oni tu ogradu uspjeti preskočiti.
Istovremeno pratimo i priču mlade i ambiciozne odvjetnice Avery Stafford koja potječe iz ugledne i bogate obitelji iz Južne Karoline i ima sve: bogatog i lijepog zaručnika, uspješnu karijeru i skladan život sve dok jedan slučajan susret ne otkrije skrivenu i zatajenu obiteljsku prošlost za koju, čini se, nitko ne zna. Iako ne toliko zanimljiva kao prva, ova priča itekako golica čitateljevu maštu jer željno iščekuje trenutak kada će se ove dvije priče povezati u smislenu cjelinu. I upravo na tom iščekivanju autorica gradi dinamiku ovog romana. Znamo da će nekako završiti, ali kako…nikome ne pada na pamet sve do samog kraja.
Iako se u ovom romanu isprepliću dvije potpuno različite priče za koje se tek pri kraju otkrije imaju li zajednički nazivnik ili ne, čitatelju je radnju lako pratiti jer teče polako, svaki se događaj odvija korak po korak, iako neočekivani obrati ne izostaju. Potresna svjedočanstva djece zatočene u sirotištu možda će vas natjerati da knjigu zaklopite jer će se u određenom trenutku činiti da vam je to sve skupa previše, ali nakon što jednom uđete u njihov svijet u kojem se ni sami nisu snašli, morat ćete otkriti kako priča na kraju završava. Glavna negativka je ujedno i jedini stvarni lik, dok su ostali plod autoričine mašte. Kroz cijeli roman autorica se pita koji je bio motiv Georgije Tann, voditeljice organizacije za posvajanje koja je otimala i prodavala siromašnu djecu bogatim obiteljima diljem Amerike. Jer nijedno dijete ne bi smjelo proći niti najmanji djelić onoga što su djeca poput Rill i njezine braće i sestara prošla. Isto tako, prošlost, kakva god ona bila, ne smije ugroziti našu budućnost. Ono na što nas autorica kroz cijeli roman upozorava i upućuje jest to da se nikada ne smijemo prestati boriti u životu. Dvanaestogodišnja Rill se suočavala s raznim problemima dok je odrastala, a kao stara žena nakon sudbonosnog susreta dala je savjet tridesetogodišnjoj Avery: „Ženina prošlost ne smije predvidjeti njezinu budućnost.” Autorica se nada da će čitatelji borbu za vlastita prava i slobodu shvatiti kao glavnu pouku ovog romana, izrazito nabijenog najrazličitijim emocijama. A isto tako se nada da priča o djeci u sirotištu neće ostati zaboravljena i da se više nikada neće ponoviti.
Pripremila: Marija Cvetnić Hubak
