Već sama neobičnost naslova ovog romana dovoljna je da u knjižnici posegnete za ovom knjigom i pokušate saznati tko je ta Eleanor Oliphant. I zaista, već nakon nekoliko prvih stranica naći ćete se uvučeni u Eleanorinu životnu priču. Ona je na prvi pogled jednostavna, radišna, stroga i nedruštvena osoba koja živi sama, bez prijatelja i ikakve daljnje ili bliže rodbine, meta je uredskih posprdnih komentara, preko tjedna radi, a vikendom se u samoći svog neuglednog stančića oblijeva votkom. Djeluje li vam na prvu kao osoba s kojom je sve u redu? Naravno da ne, a niz se nastavlja: tu su i posjeti socijalne radnice jednom godišnje, tjedni razgovori srijedom s tajanstvenom mamicom koji ju redovno izbace iz takta, tajanstvena prošlost nestala u plamenu kućnog požara koju tek naslućujemo i koje se ni Eleanor ne sjeća najbolje, a djeluje kao da se i ne želi sjetiti…
Rutina Eleanorinog života naglo se mijenja kada se na jednom koncertu zaljubljuje u pjevača lokalnog benda te nakon što igrom slučaja zajedno s uredskim kolegom informatičarem Raymondom na ulici priskoči u pomoć posrnulom starcu. Sve što je do sada smatrala trivijalnim i nevrijednim njezine pažnje – od odjeće, šminke i frizure pa sve do pažnje koju treba iskazati drugima, malih gesti koji suživot s drugima čine ugodnijim, do tada nepoznati osjećaji prijateljstva, pa čak i ljubavi – polako nalazi svoje mjesto u njezinom srcu i Eleanor će do kraja romana pronalaziti sve više snage da se izbori s nasljeđem svoje prošlosti.
Eleanorina priča neopisivo je tužna, ali nećete moći ne nasmijati joj se kroz onaj čvor u želucu koji ćete imati tijekom čitanja ove knjige. U svakom slučaju, Eleanor će vas natjerati da i sami preispitate neke vlastite postupke.
„S Eleanor Oliphant je sve u najboljem redu“ roman je prvijenac Gail Honeyman, uredske službenice koja se nakon uspjeha ove knjige odlučila u potpunosti posvetiti pisanju.
Pripremila: Ivana Grubačević
