Svima nam omiljeni Andrija Škare na samom početku godine počastio nas je novim romanom i ovoga puta posve natopljenim dobrom glazbom – počevši od naslovnog motiva knjige – male tetovaže najpoznatije banane na svijetu, koju junakinja na svoju želju i nagovor roditelja već u tinejdžerskim godinama daje ucrtati „dva prsta iznad gležnja“. Kultni bend Velvet Underground tako postaje i ostaje os koja usmjerava i oko koje se počinje događati Monikin život.
Glavni lik u romanu je Monika čije odrastanje pratimo kroz njezine formativne, tinejdžerske godine pa sve do kasnih dvadesetih. Opuštenu obiteljsku atmosferu obilježenu liberalnim odgojnim stavovima Monikinih roditelja postepeno nagriza tragedija očeve teške bolesti i kasnije smrti. Monikine godine mladenaštva prati sve ono što prati svako odrastanje – najbolja osnovnoškolska prijateljstva, koja nikad ne traju zauvijek, prva ljubavna iskustva, srednjoškolska „depra“ i prvi izlasci, studentske godine, neke nove velike ljubavi, neka nova velika prijateljstva. Građenje i rušenje i krpanje odnosa s drugima – prijateljima, roditeljima, poznanicima – ali i sazrijevanje i učenje najtežeg – sagledavanja stvari iz druge, nečije tuđe perspektive.
Ovaj roman o odrastanju ispričan je poprilično konzervativno – pripovjedna linija teče linearno, nema onih za neke iritirajućih skokova iz jednog vremena u drugo, niti prebacivanja pripovjedačke loptice od jednog lika do drugog. Autor je i sam kazao kako se uvijek trudi pisati ono što i sam voli čitati. “Zato je moj pripovjedač konzervativan – volim da je tekst linearan, razumljiv, jasan, precizan, da nema zastajkivanja u radnji”, pojasnio je. “No, kao autor sam također i pun razumijevanja za moje likove kad izgube kompas”, dodao je, i uvijek im pomogne da se nekako vrate na put – “možda ne na pravi put, ali na put”.
Osim što je snažno obilježen glazbenim „soundtrackom“ svih oblika rock i alternativne glazbe, ovaj generacijski roman Škare je ispisao i kao „mapu Zagreba koji više ne postoji“ – klubovi, kafići i ostala mjesta na koja se izlazilo – autor nastavlja koračati u smjeru kojim je krenuo još u svojoj prvoj knjizi „S više mlijeka, molim!“ te i u ovom romanu oblikuje prostor za pohranu sjećanja o kultnim toposima odrastanja čitave jedne generacije.
Pripremila: Ivana Grubačević
