Suočeni s izvanrednom situacijom koja nas je snašla i zatvorila u kuće na duže vrijeme, vjerojatno smo već očistili ormare, možda čak i cijele kuće, odigrali smo sve društvene igre, isprobali čitav niz recepata. No, uz svakodnevne kućanske obaveze, je li to zaista sve što možemo raditi kad smo izolirani od ostatka susjedstva, grada, države? Pa, ne bi trebalo biti.
Svojevrsna karantena grofa Rostova
Protagonist romana o kojem se naveliko pisalo i čiji se dolazak u hrvatske knjižare i knjižnice nestrpljivo iščekivao, također je u svojevrsnoj karanteni. Grof Aleksandar Iljič Rostov 21. lipnja 1922. godine, zbog optužbe da je napisao kontrarevolucionarnu pjesmu biva osuđen na doživotni kućni pritvor u hotelu Metropol koji se nalazi u samom centru Moskve. Grof Rostov već je prije boravio u luksuznom apartmanu hotela kao gost, no sada mora ostatak životnog vijeka provesti u maloj tavanskoj sobi dok se u Rusiji događaju važna i odlučujuća previranja. Oktobarska revolucija je završila, država donosi petogodišnje planove čiji je cilj bio transformirati Rusiju u poljoprivrednog društva 19. stoljeća u industrijsku silu 20. stoljeća. Ali, grof ne očajava. Dapače, njegov nesalomljiv i vedar duh, njegov specifičan smisao za humor, ali i široka naobrazba neće mu dopustiti da sjedi zatvoren u četiri zida.
Čitav hotel, od podruma do krova postaje mjesto koje treba istražiti. Zanima ga svaka soba, što se u njoj događa, ali i ljudi koji u njima borave. Tako njegovi najbolji prijatelji postaju konobari u hotelskom restoranu, hotelska švelja i mala djevojčica Nina. Svaki dan događa se nešto novo, grof susreće nove ljude, ulazi s njima u živahan i neopterećen razgovor, otkriva nove prostorije i njihov sadržaj i niti jedne sekunde ne očajava zbog svoje situacije. Unatoč ograničenim okolnostima on živi s uvjerenjem da čak i malo dobrih djela imaju smisao za tadašnji kaotičan svijet. Upravo u tome leži težina ovog djela; u prihvaćanju sudbine i pokušavanjem da se svaki dan učini vedrijim, bez obzira što mu je jedini kontakt sa vanjskim svijetom pogled kroz prozor.
Kako godine odmiču, tako se grofu događaju neobični susreti, jedna strastvena veza i prijateljstva od kojih je ono s devetogodišnjom djevojčicom najupečatljivije. Njegov životni zadatak počinje kada mu stara prijateljica na čuvanje povjerava svoju kćer. Tada grof polako počinje mijenjati samog sebe, igrajući ulogu oca i zaštitnika toj mladoj dami.
Zahvaljujući vrhunskom prijevodu Aleksandre Barlović mogli smo ne samo pratiti tijek radnje, već shvatiti svaku grofovu šalu i naučiti razumjeti ruski smisao za humor. Uz to, čitatelj je s lakoćom mogao pratiti veličanstvene opise Moskve dvadesetog stoljeća, ali i opise interijera hotela. Gotovo da možete zamisliti sebe kako hodate tim hotelom i čekate da se pred vama pojavi naočit tridesetogodišnji mladić koji će vam poželjeti dobar dan i ugodan boravak u Metropolu.
O autoru Amoru Towlesu
Autor ovog romana, Amor Towles, rođen je i odrastao u neposrednoj okolici Bostona. Diplomirao je na Sveučilištu Yale, a magistrirao je engleski jezik na Sveučilištu Stanford. Trenutno sa suprugom i djecom živi na Manhattanu. Više od dvadeset godina bavio se ulaganjima te je mnogo putovao i boravio u raznim hotelima, odakle se i razvila ideja da piše o čovjeku zarobljenom u velikom hotelu. Nekoliko je puta posjetio Rusiju i oduševio se ruskom piscima stoga je izbor za mjesto radnje pao na Rusiju. Kako sam kaže, njegov cilj nije bio napisati djelo prepuno pouka o životu, nego stvoriti umjetničko djelo koje će biti cjelovito, bogato slikama, likovima i idejama koje će se svidjeti čitateljima. Na čitateljima je da procijene je li u tome uspio.
Pripremila: Marija Cvetnić Hubak
