Na posljednji počinak ispratili smo jučer Ivana Galekovića, mladog vatrogasca koji je život tragično izgubio u subotu prilikom gašenja požara u Lovrakovoj ulici. Taj će dan ostati jedan od najtužnijih dana u povijesti ovog grada i cijele Velike Gorice, dan kad će se i vatrogasna zajednica, njegovi kolege, prijatelji i vatrogasci prsjećati nemilog događaja koji je prekinuo život 24-godišnjeg mladića pred kojim je još stajao cijeli svijet.
„Nikad nitko u povijesti vatrogastva u Velikoj Gorici nije stradao na intervenciji, kroz stoljetno vatrogastvo na ovom području nikad se nije ovakvo nešto dogodilo“, kroz suze govori zapovjednik JVP, Borislav Turan. Prisjećajući se Ivana kaže kako je bio dijete koje bi svaki roditelj poželio. „Svima nam se uvukao pod kožu kao osoba, kao dijete, kao vatrogasac. I kad je bio ljut uvijek je bio veseo, spreman napraviti ono što mu se kaže“, govori nam Turan.
Sahrama puna emocija, suza i krikova jedva je koga ostavila bez suze u oku i boli u duši. „Srest ćemo se opet, prijatelju moj“, poručili su Ivanu i njegovi kolege iz JVP, dok je suza suzu stizala opraštali su se njegovi najmiliji, najbliži…
Crne zastave još od subote vijore se na Javnoj vatrogasnoj postrojbi Velika Gorice, zastave na pola koplja i na dobrovoljnim vatrogasnim društvima, gradskim institucijama. Kontrolna soba Javne vatrogasne postrojbe neobično je tiha, baš kao i cijela zgrada, čuje se tek pokoji korak, tihi glas i lagano dogorijevanje lampiona i listanje stranica Knjige žalosti u koju se od jutra upisuju vatrogasci, prijatelji, svi oni koji su Ivana poznavali ili nisu poznavali…
Grad je ujedinjen u tuzi za nepovratno izgubljenim mladim životom, ujedinjena je cijela Hrvatska vatrogasna zajednica. „Ivan je išao u školu s mojim sinom, isto su godište… kao da sam izgubio sina…“, govori nam kroz suzne oči Ivica Minković koji je u Knjigu žalosti, među ostalim i napisao: „Plemenito srce prestalo je kucati, ne čuje se bilo, Bože dragi zakaj tak mora biti, kaj se zbilo? Dal su u pitanju bile sekunde il centimetri, život još nije kušal, tek su mu 24. Šok, nevjerica, suze i crnina u turopoljskom kraju, plaču čak i oni najtvrđi kaj za tugu ne znaju. Odgovore uvijek samo ti znaš, pokoj vječni daruj Mu, Oče dragi naš“
I velikogorički pjesnik, vatrogasac Stjepan Vitez Ivanu je posvetio jednu svoju pjesmu, Vatrogasac je prijatel“
Vatrogasac ponosno je!
Vatrogasac opasno je!
Gasi šumu, spasi pole, budi navek dobre vole
Vatrogasac je vam, vatrogasac to znam
Vatrogasac je prijatel
„Kad razmišljam o toj pjesmi kao da je Ivan u njoj. Toliko je toga dao, ljubav je nesebično dijelio, bio je prema svima dobar. Ovo je neprocjenjiv gubitak za Turopolje i Veliku Goricu, za vatrogastvo i za Hrvatsku. Hvala mu za njegov plemenit i dobar život“, oprostio se Vitez.
U kontrolnoj sobi goričke postrojbe dvije Ivanove slike na zidu. Tu je i njegov imenjak, Ivan Malec. Govori nam kako Ivana zna otkako je bio dijete, jer je radio s njegovim je ocem koji je, baš kao i Ivan, bio vatrogasac. „Zajedno smo radili desetak godina, a Ivana znam otkako se rodio. Kad su ga dopeljali iz bolnice išao sam u cvjećarnu kupiti cvijeće, a njegov tata mi govori: vi ćete biti imenjaci“, prisjeća se Malec. U 35 godina svoje profesionalne karijere nikad ovakvu tragediju nije doživio. „Znalo je biti i gorih intervencija pa nitko nikada nije stradao. To je valjda bilo zapisano u zvijezdama i sudbina je htjela da ovako bude. Ivana ćemo zauvijek pamtiti kao nasmijanog dečka koji je za svakog imao lijepu riječ“, govori nam.
Vatrogasce cijele Hrvatske ujedinila je ova tragedija i opet pokazala kako su vatrogasci braća, bez obzira u kojem se dijelu Hrvatske nalazili. Točno u 17 sati, u utorak, 23.srpnja, na dan sprovoda oglasile su se vatrogasne sirene diljem zemlje, vatrogasci su ga ispratili na posljednji počinak.
Ivana su mnogi poznavali. Bio je mlad, spretan, pun životnog elana i energije, sudjelovao je i na vatrogasnim natjecanjima, na Fire Combatu u godinu je dana prošao cijelu Hrvatsku. Njegova je iznenadna smrt pogodila cijelo Turopolje koje će se još danima pa i mjesecima oporavljati i živjeti pod snažnim dojmom ove tragedije čije se posljedice tek trebaju detaljnije rasvijetliti.
