Istraživači sa zagrebačkog Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta potvrdili su u nedavno objavljenom znanstvenom radu da je priljevno područje crpilišta Velika Gorica za vrijeme visokih vodostaja značajno podložno vanjskoj kontaminaciji. Za vrijeme niskih vodostaja, zona ekstremne ranjivosti vodonosnika ograničena je na područja u blizini površinskih voda rijeke Save i jezera Lomnica.
“Procjena pokazuje da cijelo promatrano područje spada u klasu ranjivosti podzemnih voda veću od visoke u oba scenarija. To ukazuje na značajan rizik od onečišćenja podzemnih voda u priljevnom području crpilišta Velika Gorica”, zaključili su autori.
U istraživanju koje potpisuju Marin Validžić te Jelena Parlov i Dario Perković s RGN-a procjena prirodne ranjivosti područja provedena je korištenjem parametarske SINTACS metode na podatke iz godine s najvećom (2014. g.) i najmanjom količinom padalina (2011. g.) u periodu od 1997. do 2019. godine. Metoda se sastoji od procjene sedam parametara. Analizirani su dubina do podzemne vode, efektivna infiltracija, kapacitet zadržavanja u nezasićenoj zoni, kapacitet zadržavanja u tlu, hidrogeološke karakteristike vodonosnika, hidraulična vodljivost vodonosnika i nagib terena. Konačni indeks određen je množenjem s težinskim koeficijentima. Rezultat je karta koja ilustrira prirodnu ranjivost područja crpilišta Velika Gorica.
Iako se radi o prvoj detaljnoj procjeni ranjivosti ovoga područja, rezultati istraživanja su očekivani i potvrđuju ranije analize ranjivosti na nacionalnoj razini, koje su pokrile cijeli zagrebački vodonosnik. Rad “Procjena prirodne ranjivosti priljevnog područja crpilišta Velika Gorica” bit će predstavljen na V. hrvatskom geomatematičkom kongresu u listopadu ove godine.
Glavni izvori onečišćenja ilegalna odlagališta otpada i poljoprivredna djelatnost
Zagrebački vodonosnik se proteže od Podsuseda na zapadu do Rugvice na jugoistoku. Omeđen je Medvednicom na sjeveru te Vukomeričkim goricama na jugu. Čine ga dva vodonosna sloja. Dok dublji sloj tvore jezersko-barske naslage porijeklom iz pleistocena, plići se sastoji od aluvijalnih naslaga Save nataloženih tijekom holocena. Radi se o vrlo dobro propusnom otvorenom tipu vodonosnika čija dva sloja čine hidrauličku cjelinu.
Savski je vodonosnik glavni izvor vodoopskrbe Zagreba i Zagrebačke županije. Puni se putem padalina te infiltracijom iz rijeke Save, s kojom je prirodno hidraulički povezan. Zbog produbljenja korita Save, razina podzemnih voda danas je 3 do 6 metara niža u odnosu na šezdesete godine 20. stoljeća, kada su započela mjerenja. Uzrok ovih promjena je poremećaj u režimu pronosa riječnog nanosa zbog izgradnje energetskih postrojenja u Sloveniji, prekomjerno šljunčarenje te brzina crpljenja vode, koja se danas ipak spustila na oko 4 m3/s.
Ugroženost vodonosnika od onečišćenja je iznimno velika. U različitoj literaturi izdvaja se pet glavnih skupina onečišćivača: pesticidi, nitrati, potencijalno toksični metali, farmaceutski spojevi i klorirani alifatski ugljikovodici. Dominantni izvori onečišćenja su stanovništvo i gospodarske aktivnosti. Najveću ugrozu za vodonosnik predstavljaju ilegalna odlagališta otpada, poljoprivredna djelatnost te ispusti iz industrijskih postrojenja.
