Ni minus na računu, ni to što ne znam skijat, ni bolesna križa
Niš me neće spriječit, jer skijanje je stvar društvenog prestiža
Ak’ nemaš dovoljno love založiš kuću, auto, stan
Jer i od preživljavanja važniji je skijaški apartman
Zastajem pred izlogom turističke agencije, šatro proučavam ponudu aranžmana
Prolaznici gledaju me s ljubomorom, uživam bit uzrokom njihovih duševnih rana
Mislim, idem na skijanje, al ne organizirano već na divlje
Umjesto hotela udomit će me šuma, gusto grmlje i šiblje
Odlazim do Hrelića, od nekog cige kupujem polovne skije
Poslije skužim da su prepolovljene tj. od jedne imam dvije
Al nema veze i s njima ću naučit razne skijaške akrobacije
Zbog kojih voljet će me ljepotice iz svake europske nacije
Vreća za spavanje, par toplih jakni, hlača i konzerve graha
Već letim s prijateljem, vojnim pilotom, brzinom dva maha
Dosta mi je više slušat druge kako se hvale preko svake mjere
He pa idem i ja na skijanje, dobar dan moj francuski Val d’Isere
Pucaju po nama protuavionci jer već ulazimo u zračni prostor tuđi
Moram priznat, od ovog provod teško da sam mogao zamislit luđi
Na krajnjem odredištu ispušta me iz aviona, jer – to je naš plan
Eh, da smo se sjetili, da elegantnije se pada kad imaš padobran
Tako gromoglasno padam u dubok snijeg, da skrivljujem lavinu
Što ko kokice guta jadne skijaše što su klizili niz snježnu padinu
Po meni slini jezik gorostasnog bernardinca
Naspram kojeg se ne doimam veći od klinca
Spasioci su me dovukli do hotela, valjda su mislili da tamo mi je baza
Vikao sam samo: „Vi Vi Vi“ na svaku od nejasnih mi francuskih fraza
Recepcionerka hotela mislila je da sam priviđenje, da ima vrućicu
Kad je opazila kako poskrivećki upuzavam u poveću pseću kućicu
To je dom bernardinca koji će čitavu noć iz snijega iskopavat ljude
Moram iskoristit blagodati smještaja, kakvog god, kad već se nude
Ujutro sam se digao, naspavan, vedar i čio
Spreman da skijališta postanem viđen dio
Planinskim obroncima već jure na tisuće amatera skijaša
Pod snijegom leži trava što na proljeće kravama je paša
Iscrpljeni članovi dežurnih medicinskih službi zazivaju boga
Jer, po prilici svakih pet minuta stiže nova polomljena noga
Namještam pancerice u skije i krećem, prekrasna francuskinja mi se smješka
Očaran buljim u nju, dok djeci proskijavam kroz netom sagrađenog snješka
Ne vidim ništa pred sobom, lice mi prekrila ogromna snježna mrlja
Čujem smijeh francuskinje, dok mi se tijelo nekontrolirano kotrlja
Polako, ali sigurno, postajem sve veća snježna gruda
Svi u stranu bježe, da me zaustavi – nitko nema muda
Silom akceleracije sad sam brži i od asteroida
Priglupa francuskinja i dalje se od smijeha kida
„Podno brda podići će spomenik skijašu palom
U smrtonosni spust pretvorio se njegov slalom“
To su moje zadnje misli dok kotrljam se ka rubu litice
I u crni ambis francuskih Alpa lete moje zadnje kitice…
…Ipak, osvještavam se, ne znam gdje sam, je li ovo raj?
Mislim, za pakao se čini malo odveć prelijep šumski kraj
Čim pogledao sam dolje, panika me spopala
Ispod mene hodaju dlakava hobitska stopala
No ovaj što me nosi čudovišnim se krikom odo
Ne, nije, nije, dragi moji, to ni izbliza bio Frodo
Oh bože kakva mi crna sudba prijeti?
Ugrabilo me biće, poznatije ko Jeti!
Završio sam s njime usred fantastičnog spleta tajnih špilja
„Oh moj mali kuštravi“, iz straha sam mu tepao od milja
Sanjao sam strankinje što mi se napaljene smiju
A sada moja hladna stopala velika Jetijeva griju
Vidim, voli moje društvo, stišće me uz sebe
Ne opirem se previše, ne želim da najebem
Isprva sam se bojao, pojest će me neman
Sad u postelji mu tepam: „Dragi ja te trebam“…
