Ha čujte dogodi se to. Tko se među nama može pohvaliti da nije barem malo zahrđao u svojem umijeću tijekom ovog neplaniranog godišnjeg odmora. Ovo s točenim pivom nije ni blizu usamljen primjer.
Primjer 2.
Evo baš me neki dan prijatelj – instruktor padobranstva nazvao da mi ispriča svoju zadnju priču. “Halo Zlaja di si, šta ima care? Ha dobro si? Super. I svi tvoji? Odlično. Evo i ja sam dobro. Samo znaš šta izgleda da neću još dugo. Ha? Ne, ne, nisam na respiratoru. Što? Nee, ma kakav rak. Ma ja sam ti zdrav ko dren. Nije to. Nego vidi, iskočio sam iz aviona i čitavo vrijeme imam osjećaj da sam nešto zaboravio. Pokušavam se sjetit što i onda skužim da sam zaboravio padobran.”
“Pa ček malo, odakle me zoveš?”
“Pa evo, iz zraka!”
“Ajme majko pa što ćeš sad?!”, dižem paniku.
“Ha ništa evo reko da se pozdravimo prijatelju!”
Booooom!!! odjeknu ko da je bomba pala.
“Ajme, ajme pao je, pao je!”, cmizdrim neutješno kad kroz slušalicu dopre njegov glas:
“Ma jok frende – to ja probio zvučni zid.”
“I meni bubnjiće”, pomislim, ali zadržim za sebe.
“Frende, znaš gdje ću uskoro biti?!”
“Gdje?!”, vičem u nevjerici.
“Posvuda ahahahahahaha”
“E ajde pa vidimo se!”
“Vidimo se frende!”
Primjer 3.
Evo i prijateljica – visokopozicionirana bankarica svoj križ nosi. Radi od doma već 2 mjeseca, ali znate kako je to – više ste na wc-u, kuhinji i u šetnji prirodom nego pred brojkama na ekranu. Još je i jogu počela prakticirati – i…kako da kažem – sva se nešto produhovila i eto prvi dan na poslu odobrila nekoj firmi u nezavidnom financijskom položaju kredit bez kamate. Direktor ju htio ubit – na jedvite jade uspjela proći bez otkaza – sad radi duplu šihtu – na šalteru.
Primjer 4.
Frend glazbeni novinar koji piše izvještaje s koncerata žali se da je strahovito zatupio od nedostatka profesionalnog angažmana.
“Zlaja moj dragi, toliko sam zaglupio da mi se čitajući priču kćeri prije spavanja činilo da se “Tri praseta” odlikuju iznimnom intelektualnom složenošću. Bogati, ko da Dostojevskog čitam. Frende, glava mi je htjela eksplodirat dok sam maloj objašnjavao zašto su dva prasca pred vukom zbrisala u zidanu kuću trećeg brata prasca”, žalio se.
Primjer 5.
Priča frendice striptizete također zabrinjava i zove na oprez. U nedostatku egzotičnog plesa stradao joj glavni poslovni alat – mišići na stražnjici . “Zlajo dragi”, kaže “nemam ti šta krit – napao me celulit. Ko će me sad zvat, nabacila sam sala da ga izvozit mogu u zemlje trećeg svijeta. Sram me nekom pokazat nogu, a kamoli nešto više. U nedostatku ideje kako da joj pomognem poslužio sam se retorikom onog legendarnog postarijeg gospodina intervjuiranog negdje na zagrebačkoj špici: “Vježbaj piz.. ti materina!”
Primjer 6.
Stvarno dobra kolegica – operna pjevačica – kaže mi “Dragi moj Zlaja nikako se nisam mogla u karanteni natjerati na vježbanje glasnica. Ne ide pa ne ide. Ulijenila se dozlaboga. Kad su malo popustile mjere otišla s mužem u jedan park prirode u Lici. Na jednom proplanku došlo mi konačno da malo pustim svoj glas. Otvorila se grlena čakra. Ajme meni Zlaja, ajme meni.”
“Zašto pa što je bilo?”, upitah sa zebnjom u grlu.
“Dok sam kroz paučinu i okoštale glasnice krčila put za svoj visoki C, zvučalo je ko borba na život i smrt dvaju razjarenih zvijeri. Zašto dvaju, a ja jedna? – pa jer je jedna bila sopran, a druga alt. Razbježali se obližnji vikend turisti – mislilo da ih napada čopor vukova. Tuži me jedan tamošnji ugostitelj da je zbog mog pjevanja odnosno neartikulirane rike – kako navodi – sad čitav kraj preko društvenih mreža došao na zao glas.”
