Bok svima – odlučio sam prigodno objaviti jednu kratku posvetu moje majke napisanu u čast jednog fenomenalnog, no nažalost ne i odveć poznatog pjesnika – Rene Matoušeka. Možda bi ovu kolumnu trebalo staviti pod pseudonim – Mama iz kvarta. Izguglajte čovjeka koji je dio svog života proveo kod svoje bake u Velikoj Gorici i svakako pročitajte još pokoju njegovu pjesmu…
Reneu Matoušeku u spomen (1958 – 1991)
Višnja Majsec Sobota
Graktava jata vrana tog studenog ’91. zlokobno letjela vukovarskim nebom navješćujući nove nevine smrti. Među njima i haiku-pjesnik, feljtonist, novinar, glazbenik, esperantist, radio-amater, humanist, stomatolog, mladić dječački neiskvarene duše – Rene Matoušek.
Osamdesetih godina kupujem njegovu knjigu naslova ‘Jaka veza’.
‘ne znam
kako mi ne uspijeva
imam
strašne veze
poznam crva
iz jabuke
koja je newtonu
pala na glavu’
Stihovi za svagda pamtljivi, tako jednostavni, a tako ironično životno duboki.
Gotovo proročanski, deset godina prije no što će na vukovarskoj Ovčari skončati, u pjesmi ‘Srca’ piše:
‘Imajte srca
rekoh ljudima
padajući
imajte duše
viknuh zvijerima
klizeći
milost milost
ha ha ha
smije se kopilad
on bi da živi
pa neka živi
pa neka uživa
uživa uživa
u živom pijesku
pijesak je presušio
ostalo je kamenje
iz kojeg izrastoše
srca.’
Naš turopoljski Vukovarac i vukovarski Turopoljac, naš Rene Matoušek …