Znam, reći ćete, što ovaj Frik svako malo piše o “nekim” tamo “dalekim” gradovima – ovo su Kronike VG. Djelomično ste u pravu, ali ovo je ionako dio ovog portala koji se podosta opire nekim važećim lokalnim i manje lokalnim regulama pisanja novinskih izvještaja. Uostalom, ta ne izvještava li portal o uspjesima goričana na različitim poljima (od sportskih do umjetničkih) po čitavom svijetu? Izvještava? He pa onda je i ovo jedno takvo, nazovimo ga, kratko, slobodnije, izvješće, plus prigodna pjesma na kraju i s snimak finala.
U divan grad Novi Sad otputovao sam već peti put u zadnjih godinu i po dana. Prva 3 puta išao sam tamo zbog jedne djevojke u koju sam bio strahovito zaljubljen (dobro još uvijek sam), četvrti put zbog Exita, a ovaj peti put ujedno i 1. put s ciljem (i mogućnošću) da tamo predstavim svoj kantautorski rad – da, spisateljski Frik iz kvarta već par mjeseci ima svog istoimenog muzičkog sudruga. No ne samo moja malenkost, iz Gorice je doputovao i kolega Vedran Ivorek (glavni i odgovorni za svima poznati Exposure Music festival) koji je već prilična legenda u tom fahu i koji je na kraju osvojio 2. mjesto (čestitke), a skupa s kantautoricom Anita Šunjić autor ovih redaka osvojio je 1. nagradu publike (veri praud). Naravno, podosta je nezgodno (da ne kažem u sukobu interesa) pisati o festivalu na kojem si (i) sam nastupio (prvi predfinalni nastup u društvu s gitaristom Tomislav Tonković) – ali bez brige, ovo nije recenzija već, među ostalim, i praćenje autorske muzičke aktivnosti goričana o kojoj u ovom našem kraju vjerojatno nitko drugi neće pisati pa mi onda eto dozvolite da to učinim sam. Bilo je tu dakako još podosta kantautor(ic)a i izvođača koje je više no vrijedilo čuti i s kojima sam osim dobrog provoda, pardon žurke, podijelio razna korisna iskustva, ideje i s kojima jedva čekam opet negdje zajednički nastupiti, a na čemu polako i radimo, ali dobro, obećao sam samom sebi da neću krenuti u navođenje svih dionika, jer, dementan kakav jesam (čemu, pogađate, kumuje i alkohol) nekog ću nenamjerno zaboraviti pa stoga toplo preporučam detalje o programu i takmičarima Takta provjeriti na službenoj ili fejsbuk stranici festivala. U nastavku texta je i već spomenuti link na snimku finala u kojem je pobijedio Ognjen Bašić Čudnoređe.
Osim jednog fenomenalnog, istovremeno jako duhovitog i jako emotivnog zagrebačkog filma “Putnici” o živopisnom, pankerskom ljubavnom paru (obavezno pogledati), bilo je tu raznih korisnih radionica, dokumentaraca i koncerata bendova – među ostalim impresivnog Kralja Čačka. Ono što će mi još dugo ostati u sjećanju, a nadam se da na sljedeće stvaranje takvih sjećanja neću dugo čekati, je jedna neisforsirano divna atmosfera među ljudima. Upravo nevjerojatno koliko sam u 2 dana doživio podrške i spontanog odobravanja, na momente čak oduševljenja, spram pjesama koje pišem. Znam da nije odveć ukusno govoriti takve stvari o samome sebi, no dozvolite da ipak ne obrišem prethodni redak jer on ne služi samo patetičnom pokušaju samohvale već više kao dokazni materijal tvrdnjama koje ću iznijeti. Iako se ne volim uplitati u politiku jer ona nikada nije i neće biti ishodište tema za ovu moju kolumnu, ne mogu i ne želim prešutjeti sljedeće. Povremene medijske tenzije, poput one nedavne o jednom antihrvatskom grafitu u Novom Sadu, izrazito su štetne i opasne jer suštinski uopće ne odgovaraju prevladavajućem stvarnom stanju stvari. Iza se krije senzacionalizam u svrhu podizanja čitanosti koja se, znamo svi, znatno lakše postiže ružnom i uznemirujućom nego, primjerice lijepom i ugodnom viješću da novosađani vole svoje susjede (komšije) i lijepo se, ljubazno i s poštovanjem prema njima ophode. Ne kažem, zadojenih nacionalista, huškača na mržnju i raznih nikogovića te vrste je nažalost uvijek bilo i bit će – s obje strane, no moje je iskustvo već 5. put zaredom takvo da je pravi privilegij i zadovoljstvo biti gost iz Hrvatske u Novom Sadu. Toliko iskrene gostoljubivosti naših domaćina, pozitive, ljubavi i podrške što publike što drugih kolega već dugo, ako ne i nikad, nisam osjetio. Baš zato, a da privedem kraju, htio sam nekom čitaocu koji razmišlja posjetiti ovaj predivan, gospodski i gostoljubiv grad u koji sam doista zaljubljen, ponuditi sasvim drugu, ne toliko eksponiranu, ali ipak medijsku sliku o prilikama koje tamo vladaju i načinu na koji se u pravilu ugošćuju i tretiraju “gosti” iz Hrvatske. Iz navedenog slijedi da je ova zajebancija koju smo Tomo i ja tjerali na granici hrv-srb samo to – zajebancija:
“E Tomo, znaš što bi to bilo da sad izađeš iz busa i pred carinicima zasviraš – Bože čuvaj Hrvatsku?”
“Ne, što?”
“Eksperimenttalni rokenrol druže!”…
Snimku finala možete pogledati i poslušati na ovom linku:
https://www.facebook.com/kulturanova/videos/2452292785093145
Jedan od zadataka koje je na takmičenju zadao žiri bio je da se napiše i uglazbi pjesma na temu Takt festivaa. Slijedi moj obol tom kantautorskom zadatku.
Ovo je najbliže turneji što sam ikad bio
Dva nastupa u dva dana, eh da sinoć nisam pio
Sad bi mogo smislit pjesmu o Takt festivalu
He al tko mi je kriv kada sviram u finalu
Pišem po principu, snađi sad se druže
Možda da pjevam polakše pa će pjesma trajat duže
Iako nemam sad ideju ja samo sviram dalje
Lupam po gitari i otvaram svoje ralje
Sinoć bilo super, sve neki divni ljudi
Tu i tamo netko kompliment mi nudi
Hej momak slušaj – baš ti je dobar onaj Wedran
Ja glumim da sam kul, da ne rastem sve do neba
Uozbiljimo se sada, neću tjerat šalu
Baš bi mi dobro došla pobjeda na festivalu
Za bolju biografiju, da punim svaku salu
O tome sanjam ko kralj Arthur o Svetome gralu
Ali bolji dio mene kaže
Zanemari ono čemu stremi glupi ego
Bitno da se zabaviš i da si sretan lego
Upoznaj divne ljude, bitno da je žurka
Sve baš sve je ostalo sasvim kriva furka
Moja majka ko i svaka prije puta brigu brine
Toplo se obuci i pazi na se sine
A Novi Sad divni grad, nebo bez oblačka
Gostoljubivi domaćini, na Taktu i kralj Čačka
Prije svirke ko i svaki put imam jaku tremu
Al ona mi je gorivo, nije riječ o problemu
Radionice i dirljiv film o pankerskom paru
Pričam sa kolegama sav u nekom žaru
Jedna crnka mi se smješka ako feeling me ne vara
Ne znam jesam li joj napet il je mrlja od ajvara
Poslije pleso sam u društvu te zbilja lijepe dame
I tiho podrigivao spoj pive i salame
Odsjeo sam u ulici Louisa Pasteura
On se često družio i Marie Curie
I tako smo došli do kraja ove pjesme
Koju je sinoć naručio žiri…
