U društvu krupnog mesara i tri vatrogasca
Prisustvujem klanju dva turopoljska prasca
Prilika je svečana, ali nitko nije lijepo obučen
Prilično sam uzbuđen i istovremeno utučen
Kao i većina ljudi, licemjer sam, ubi bože
Živu svinju ne bi rezo, al krvavicu, to može
Žrtvena krmača crnu sudbinu predosjeća
Završni joj rez sprema krvnik svinjosječa
Noževi se oštre, čak i sablje sijevaju
Kumice sa strane od dosade zijevaju
Sve su to već vidjele skoro milijun puta
Iz ruke u ruku predaje se šljivovica ljuta
Iz obližnje štale jedan konj iz sućuti rže
Kad svinja se mesaru iz ruku naglo trže
Po dvorištu ludo divlja, otima se, skviči skviči
I na iznenađenje sviju, u zrak odlučuje se dići
I druga svinja, što sa strane usud čeka
Vine se pod oblake, baš k’o lasta neka
Lete svinje nebu, od ruske su rakete brže
Čak ni sveznajuće kumice više niš ne kuže
„Pa otkad svinje lete, majčica im mila?!
Al neka, neka, skresat ću im ja ta krila!“
Mesar viče i odlučno grabi lovačku pušku:
„Skinut ću vas praščići kao zrelu krušku!
Pijan ko letva, tetura dok leteće papkare nišani
Da je fulo, vrlo brzo staklo s crkve nam obznani
Drugim hicem pogođena, pada mesarova punica
No, eto, srećom, ko pancirka poslužila joj krunica
„Pa gdje se ti kretenu prihvati tog zadatka
Napuni mi ženu sačmom, kao da je patka!“
Poludjeli punac na svog zeta- mesara dreči
Ovaj pred njim, ponizno, u blatu sada kleči
„Dobro slušajte sad svi što vam kazat imam
Ja sve ovo kao znak od dragog Boga primam
Nije on slučajno naše svinje sebi gore odneso
Od nas on djeco želi da prestanemo jesti meso
Od sad su na meniju samo povrće i žganci
Svi, baš svi sad postat ćemo vegetarijanci!“
Članovi obitelji pokorno šute, uvjereni da starac bunca
Al’ drevna tradicija nalaže da se poslušaju riječi punca
Leteće svinje sad bezbrižno dvorištem šeću
I u proždrljive si njuške slastan napoj meću
Sva obitelj slini, gladnim očima ih gleda
Al’ punac se od odluke odgovorit neda
