Uvodna napomena autora – ovo je samo fikcija…
U Zavod je ušla problematična, do zuba naoružana stranka
“Gospon kaj će vam taj pištolj? Pa nije Vam ovo banka!”
Kaže mu mlada, hrabra savjetnica koja stoji mu blizu
Ovaj repetira pištolj, urla, prijeti, pokreće talačku krizu
Prisiljava stranke da legnu na pod, a zaštitar taktički ispod pulta čučne
Jer čemu za minimalac život riziku izlagat, kad glavom malo bolje mućne
Osim toga, ne smije ni taknut stranku dok ona prvo ne zapuca po njemu
Dok dolje čuči i skriva se, na tom pravilu zahvaljuje brižnome sistemu
Naoružani u svom ludilu, dakako, riječi baš ne bira
Usta mu se toliko pjene da kolegicu maltene tušira
“Nađite mi neki posao il ću jednog po jednog posmicat ove ljude
Ne lažite da mogućnosti nema, čuo sam ja da se brojne mjere nude
Hoću i ja daleko dogurat u životu, pametan sam, nisam stranka luda”
“Gospon, čujte, na ovaj način dogurat ćete samo do ustavnoga suda”
“Ali, u redu, recite, što znate radit, što ste po struci?”
Gospon s pištoljem se znoji, malo naš’o se na muci
„Pa znate, u povjerenju, znam dosta dobro krasti“
“Odlično, idite u politiku”. “A ne, ne želim tako nisko pasti!”
„U redu, recite mi da li redovno pregledavate slobodna radna mjesta?“
Čim je to rekla sjetila se da natječaji za lopova baš i nisu pojava česta
Ovaj gubi razum: “Smisli nešto ili pucam, bit ćeš moja prva žrtva!”
“Gospon, pucajte slobodno, otkad tu delam već sam ionako mrtva”
“Kako ide ono samozapošljavanje, pričaj il ću metke sasuti u stranku prvu!”
“Ha čujte morate imati kompetencije, dobar poslovni plan i pameti mrvu”
Piši mala, 10 godina radnog iskustva u krađi, uglavnom, oružanog tipa
Kladionice, banke, mjenjačnice, dućani, rekord mi je milju kuna i 50 lipa
Jedno me slovo dijeli od riječi poduzetnik
Jer ja sam, naime, oduzetnik!”
„A recite mi, jeste kad radili, a da ste bili prijavljeni, službenog staža imate?“
„Pa prijavili su me više puta murji, imam izreske iz crne kronike, ak ih primate“
„Nismo se shvatili, al’ gledajte 55 000 kuna morate utrošit na nešto što je nužno
Da, da, nemrete s tim ljetovat na Jadranu, molim – ne gledajte me tako ružno
„Pa trebal bi mi novi pištolj, ovaj je već star i svako malo se zaglavi“
“Dobro, kaj još? „Novu fantomku, metke i pancirku da mi se nabavi“
„Meci nisu prihvatljiv trošak, to su potrošni materijali“
(Ovaj joj uperi cijev u čelo)
“Al možemo napravit iznimku, jučer su nam info dali“
E i trebal bi mi netko da mi vodi knjige – i dobar pajser za obijanje vrata
„Hoćete i doprinose da vam pokrijemo“, kolegica daje savjet vrijedan zlata
„Može, može, a recite, ta sredstva na račun sjedaju brzo?“
Kolegica ga je odgovorom zatekla da se na časak smrzo:
„Čujte, išlo bi to i puno brže da iz mjera u zadnjih godinu dana
Ne bilježimo identičan broj izbjeglica k’o iz ratnog Afganistana“
„Da, kužim, a jel bi mogo ja otvorit i jednu kuću javnu?“
„Evo, samo sekundu, za to moram konzultirat pravnu“
(Zove na telefon…)
„Kažu može, ali vaše zaposlenice ne smiju biti iz inozemstva
Resurse ulažemo u domaće cure, odluka je povjerenstva“
„Recite kak bu’ se zvala vaša javna kuća?, to moramo javit Bruxellesu i Oslu“
„Može, javite im da bu’ se kuća zvala – Joj kaj su me danas izjebali na poslu”
…Nakon što mu je kolegica sat vremena diktirala ugovorne obaveze, jer tu nema izuzetka
Gospon je vidljivo klonuo pa glavom bez obzira utek’o, srećom bez ispaljenog metka…
