Halo Friče, zahvati neku društvenu temu
Zar ne vidiš da je zemlja zbilja u problemu?
Mladi većinski sanjaju o tom da pobjegnu van
Jer ovdje žive noćnu moru, umjesto svoj san
Svima je dosta svega, po šavovima se puca
Apokalipsa sve glasnije na naša vrata kuca
Svatko gleda samo kako da sebe spasi
Ne zbog mode, mladići nose sijede lasi
U bolje sutra više skoro nitko nema zrnca vjere
Apatični smo, na tabletama preko svake mjere
A i ovi gore što, tako kažu, sudbinu nam kroje
Nije ni njima lako, za svoje guzice se isto boje
Teško je to danas, kad politikom se baviš
Sto briga u tebi dok nasmiješen se praviš
Hoće li tvoja opcija većinski izabrana biti?
Od tog teškog bremena čovjek krene piti
Sve je manje hrvata, sve manje birača
Politika se očajničkih mjera sada lača
Ko je vidio ovisit samo o nesklonom domaćem terenu
Glasačko tijelo treba širit po cijelom sunčevom sistemu
Ministar vanjskih poslova na HRT-u potvrdit će informacije
Da su u svemiru otkriveni drevni potomci hrvatske nacije
Ne liče baš na nas, al’ su nedvojbeno hrvati
Nema druge no i njima glasačko pravo dati
Prodat ćemo cijelu našu zemlju ako treba
Da dovedemo glasače s one strane neba
PDV ćemo ovaj mjesec podići za tisuću posto
Jer tražit ih da sami put si plate – to je prosto
Usidrit ćemo na novom aerodromu pune svemirske brodove
Odvest svemirce na biračka mjesta i ubrat svoga rada plodove
Ne moš’ svemirce, pardon hrvate, poslije kući vratit brzinom groma
Trebaju tu ostat’ par dana, glumit da su domaći, da su ovdje doma
Smjestit ih u hotele da se ne bune, da od gladi ne bi rikli
A to baš nije lako jer oni su na puno više zvjezdica navikli
Kad se troškovi zbroje, plivat ćemo u dubokom sranju
Al bolje je vladat u dugovima, neg’ služit u blagostanju
Osim vanzemaljaca mogli bi angažirati i neka bića druga
Domaće životinje, ljubimce, nema veze što puk se ruga
I zlatne ribice će dobiti državljanstvo, ha, kakvo veselje!
Ribe su idealne, ne pričaju puno, a ispunjavaju t(r)i želje
U nedostatku glasača, valja i mrtve uključit za kraj ove priče
Ta svi znaju da se politika itekako i hrvatskog podzemlja tiče
Ne znam što da vam kažem, ne sluti na dobro sve to baš
Možda je najpametnije da ponavljate za mnom: „Oče naš“…
