Sjedimo na istoj terasi, a ista je i naša navijačka formacija
Praznovjerni smo da samo tako pobjeđuje reprezentacija
Na početku utakmice zabili Danci, šok mali
Al uzvratili im ekspresno, gol i mi njima dali
Imamo više prilika, srca u iščekivanju vodstva gore
Al’ Danci nam se u sekundi uvijek blizu gola stvore
Grizem nokte, paničarim, dok nas napadaju, pokrivam oči
Više je no očito, neće biti nimalo lako sva ta iskušenja proći
Piva pivi predaje štafetu dok Modrić dodaje precizno kao švicarski sat
Sjedim, ne mičem se s užarene stolice, premda mi je već dugo sila srat
Mandžo se ko lav bori, isto ko i Rebić Ante
Ko što Ćosić reče, ma neka ga i Danci pamte!
Narod uživa slasti kolektivne sreće
Hrvatska se uvjerljivo po terenu kreće
Dobro, prerano je, al adrenalin već me opasno šusa
Jer za polufinale ćemo igrati protiv domaćina Rusa
Iščekujemo, strepimo u znoju, srce ko singerica tuče
Ako dobijemo ma gorit će ceste, trgovi, zgrade, kuće
Cugam ko smuk, otvaram nabrijane navijačke ralje
Više nego boga vidit želim da večeras IDEMO DALJE
Ako zabijemo još jedan gol
Na haubi auta vozit ću se gol
Nema veze što je hladna noć, kad je pobjeda posrijedi
Ma samo vozi čovječe, pa makar pimpek mi se sledi
Opsjedamo Danski gol ko nekoć Europu mongoli
To je atraktivna igra koju svaki fan nogometa voli
Al drugo poluvrijeme je sasvim priča druga
Kao da bog nogometa od gore nam se ruga
Tajac, kao da je netko energiju isisao iz nas
U drugom poluvremenu Danci dodali su gas
Nije da se ne igra, ali nekako zamrlo je sve
U strahu i tišini promatramo sad akcije te
Možda mora biti tako, možda taktika je to
Ne treba to izborniku Daliću baš uzet za zlo
Velike ekipe pobjeđuju i kad ne ide sve po loju
Junak se poznaje u snažnom, neizvjesnom boju
Svi su zabrinuti, čak i ateisti bogove mole
Da se nekako izvuku oni koje toliko vole
Rebić je izborio penal u zadnjim minutama produžetka
Klečim: ” Modrić zabi ga”, u suzama cmizdrim kao tetka
Još jedan šok! Schmeichel brani udarac našeg kapetana
Šok, nevjerica, tuga, al’ izbornik ga bodri, daje mu elana:
„Ajmo ajmo, nemojte sad klonut, previše ste muke prošli
Da ovako ispadnemo, definitivno nismo zato ovdje došli“
Izvođenje penale svima živce nam opasno kida
Frend Zduna viče: “Subašić tri komada skida!”
Treba sreću i zaslužit, a kad ovako dobiš na penale
Zaključak sam se od sebe nameće – Idemo u finale!
Penal kojeg je na kraju zabio Raketa
Odveo nas minimum u prvih 8 svijeta
Al’ ne vidim nijednog razloga da ne dobijemo i Ruse
Ok domaćini su, al’ imamo i mi za trku rasno kljuse
Ako me sinoć nije strefil infarkt, nikad neće
Jebiga, ne može se dalje i bez malo sreće
Teška, rovovska bitka, al čudo su ovi naši dečki
Subašić napravio neviđen show između prečki
Iduć kući, sreo sam Dance, htjeli se bacit s mosta od tuge
Odlučio sam ostati, malo ih tješiti, vidim nema mi druge
Bila je ovo Hamletovskog zapleta dostojna nogometna drama
„Sine, plakala sam kad je Raketa zabio“, reče ujutro mi mama
Po gradu neviđen show, goli čovjek ulicama trči
Simulira da opći s drvetom, narodski rečeno, prči
Ulazi u birc, ne vidi klizna vrata, glavom udara u njih
Toliko smo se smijali da to zaslužuje ovaj završni stih…
