Poštovani čitatelji,
U cilju što cjelovitijeg sagledavanja problematike parkiranja u gradu Velika Gorica i uvida u percepciju stručnjaka za parkiranje kao koncepta privremenog pozicioniranja vozila, postavit ću nekoliko pitanja Ivanu Djangu Laiću, poznatom goričkom slam poeti, ko-frontmanu sve popularnijeg art core kolektiva Moskau i, odnedavno, prominentnom filozofu prometa.
Čujte, dosta dugo sam razmišljao kako napraviti ovaj intervju i došao do zaključka da bi možda najbolje bilo da ja vama postavljam neka pitanja, a da vi meni onda na njih odgovarate. Ha, šta kažete?
Nek uđe u zapisnik da se slažem s ovim konceptom interogacije.
Svoje osobno vozilo (automobil) koristite kao?
Neiscrpan izvor radosti i hedonizma, često jed/bem i pijem u svojem autu. On je sva moja sreća, dragi moj autić. Smijem li ga ovom prilikom pozdraviti? Ćuusss autek moj.
U kojoj ste mjeri zadovoljni dostupnošću parkirališnih mjesta u zoni naplate koju najčešće koristite?
Što uopće znači biti zadovoljan? Bačeni smo u ovaj svijet protiv svoje volje i živimo svoje živote pune muha i patnje i…. užasno mi je vruće i kako uopće mogu biti zadovoljan recite vi meni?
(briše znoj s orošenog čela, maše javnom bilježniku, pozdravlja – ljubazno i pomalo nujno)
Koliko često koristite javna parkirališta u našem gradu?
Ne toliko često kao javno kupalište i javnu kuću.
Smatrate li ograničenje vremena parkiranja u pojedinim zonama naplate dobrom mjerom?
Smatram da je to pitanje s onu stranu dobra i zla. Neprijeporno je da se isto može sagledati iz više kuteva našeg etičkog stajališta.
U kojoj mjeri ste zadovoljni radom kontrolora javnih parkirališta?
Postavlja se pitanje tko kontrolira kontrolore. Pristajanjem na veću kontrolu odustajemo od vlastite slobode.
Jeste li bili u prilici pozvati „Pauk“ službu zbog hitne intervencije uklanjanja vozila koje je zapriječilo prolaz Vašeg vozila.
Nisam, patim od arahnofobije.
Koliko često upućujete službenu reklamaciju podružnici VG parking?
Moram priznati, ne stignem koliko bih volio. Kako uopće decidirati predmet žalbe u ovom općem besmislu, al evo zadnji put sam pisao kad je Hrvatska ispala s prvenstva, to me dosta pogodilo. Čaćiću odlazi! Mamiću cigane! Bavio sam se birokratskim orjunaštvom.
(nervozno pali bengalku i iz nje posrče sav dim)
Informacije o promjenama vezanim za parkiranje najčešće doznajete putem?
Oglasne ploče napuštenog vatrogasnog doma u Cugovcu Treznom. Radi se o bogatom i pouzdanom izvoru informacija koje se ažuriraju na dnevnoj bazi.
Što biste predložili podružnici VG parking u svrhu poboljšanja kvalitete usluge parkiranja u Velikoj Gorici?
Donesite odluku bila ona ispravna ili pogrešna i čvrsto stanite u njenu obranu, jer kad puku pružiš ruku najčešće ostaneš bez prsta. Nikad ne odustajte, život je kratak. Pitat će starost gdje je bila mladost. Carpe diem. Jer Vi to zaslužujete. #SamoLjubav.
(Vaš reporter upravo plače ganut ovim izljevom emocija kakve samo auto u hrvatskog muškarca može proizvesti, ne zovu ga uzalud ljubimcem na 4 kotača)
Prilikom parkiranja na javnim parkiralištima kojim načinom plaćanja se najčešće koristite?
Sve se vraća – sve se plaća, pa tako i parkiranje. Najviše volim plaćati na đemdo.
Pridodajte ocjenu važnosti vlastitih kriterija prilikom odabira parkiranog mjesta.
Kao vrsnom poznavaocu parkirališnih prilika u VG vlastitim kriterijima pridodajem ocjenu važnosti: dosta važno, premda ne nužno. Usput, odlično pitanje!
Platio sam parkiranje putem SMS-a, ali sam unio krivu zonu. Smatra li se takva kupnja parkirališne karte valjanom?
Poznato je da je to pitanje mučilo i Immanuela Kanta, ali uvijek se ravnao prema maksimi koja u svakom trenutku može postati zakonom općeg djelovanja. Što je dobro za Kanta, nedvojbeno je dobro i za nas. Poznat je njegov esej: Kritika čistog parkiranja, zasnovan na makssimi – čist račun, zdrava duša. Dvije stvari koje su ga najviše obuzimale tokom plodonosnih stvaralačkih razdoblja bile su: „Zvjezdano nebo nada mnom i parkirališni zakon u meni“.
Mogu li stornirati dnevnu parkirališnu kartu, ukoliko isti dan kupim povlaštenu parkirališnu kartu?
Suprotnosti između povlaštenih i potlačenih bitno su obilježje sveukupne čovjekove povijesti i njena osnovna pokretačka sila. Parkiranje je opijum za narod. Komunalni redari poput kakve prometne inkvizicije vode svoje stado u propast. Pauk kruži Europom, pauk VG parkinga.
Koliko traje jednodnevna parkirna karta?
Vječno. Uzevši u obzir Zenonov paradoks prvo treba proći pola vremena trajanja, no prije nego se prođe ta polovica treba proći njenu polovicu i tako unedogled. Ali u praksi jedan dan.
Kad smo već parkinga, jedno intimno pitanje. Priča se da ste veliki specijalist i po pitanju Peryonijeve bolesti. Kako doista izravnati prostornim diskontinuumom zahvaćeni penis?
„Je li on dolje normalan?“, pitanje koje odvajkada muči modernog muškarca. Danas, u doba peglanja kartica čovjek si, pogođen ovom zloćudnom bolešću, može relativno bezbolno i povoljno priuštiti peglanje uda. Evo, ja sam osobno više puta glačao zakrivljena spolovila za cijenu jednog ručka.
Manje je poznato da ste kao mali dječarac dvije godine proveli živeći s jednom obitelji komaraca. Počinje sezona njihove pojačane aktivnosti. Mogu li nam komarci pomrsiti račune? Kakav je vaš stav?
Komarci bi trebali biti čimbenik stabilnosti u društvu, a ne klica razdora i podjela. Svima je dosta ustaša i partizana. Okrenimo se budućnosti. Neka institucije za oprašivanje rade svoj posao. U protivnom unajmit ću utvu i otupiti im ubodnu silu.
Gospodine Laić, hvala Vam na dubokim uvidima i praktičnim savjetima koji će, siguran sam, našim čitateljima pomoći u unaprijeđenju, kako parkirališnih, tako i drugih aspekata njihovog bivstvovanja.
Bila mi je iznimna čast i zadovoljstvo. Bilježim se sa štovanjem.
