Od svih gostiju ove kolumne, čitaj pjesnika, pjesnikinja, glazbenika, kipar(ic)a, lovaca na paranormalno i općenito umjetnika raznih usmjerenja i nagnuća, Bornu možda i najslabije osobno poznajem, ali su mi i on i njegove pjesme ostali u lijepom sjećanju s jedne autorske večeri (zagrebački craft shop moje prijateljice i pjesnikinje Emanuele) u kojoj sam predstavljao svoju drugu knjigu, a na kojoj je i on, kao pjesnik “gost”, recitirao svoje pjesničke uratke. Cijela ta večer, Borna i drugi dragi pjesnici koje sam tada bio upoznao posijali su u meni jednu pozitivnu i “zarazno” dobru vibru da sam na ljubazan i sramežljiv upit Borne mogu li ga ovdje predstaviti, odmah odgovorio sa: “Može, nema beda”. Malo sam pritom i ostao zatečen jer, egotriper kakav jesam, godi mi da netko smatra bitnim i poželjnim predstaviti svoj rad u mojem “frikovanju”. Sve si mislim – čovječe, mog’o bi ja ovo počet naplaćivat – no na svoju žalost, a radost svih gostiju ove kolumne – rođen sam bez trunke poduzetničkog duha. Osim s pjesništvom Borna se bavi i rap muzikom, bilježi već i prve televizijske nasupe, a s čime se još možete može podičiti provjerite na kraju teksta u njegovoj simpatičnoj i nepretencioznoj kratkoj biografiji. Uživajte u pjesmama i drugim vidovima stvaralaštva mladog Borne…
Drži me za ruku
Došla si one divne noći
i ušetala u moj život
kao kap vode na žedne usne.
Ponovno sam rođen
za tebe one noći.
Moj život je bio tama,
osvijetlio ga je sjaj tvojih očiju.
Moj život je bio tih,
probudio ga je tvoj smijeh.
Moj život je bio bez cilja,
ti si mi pokazala put.
Dovoljno je da me držiš za ruku….
Krenut ću sa tobom na putovanje ljubavi.
Dovoljno je da me držiš za ruku….
Neću odustati od tebe,
hodat ću sa tobom putem naše ljubavi.
Dovoljno je da me držiš za ruku…..
Samo ja
Ponekad nesvijesno poletim nebom
ostavim muke i brige,
a ne bih trebao…
Olovka u ruci,
Ispred mene prazan papir.
Idem nepoznatim putem,
u svoje misli kročim,
bježim od svih,
tražim mjesto gdje mi neće suditi,
Mjesto gdje ću moći biti samo ja.
Onaj ja koji sam u svojoj duši,
čist, iskren, ispravan.
I jak.
Da ne bjezim.
Samo ja…
Samo ja….
ZAGREBE
Grade moj,
ne mogu bez tebe,
tu sam rođen, tu sam rastao,
čovjekom postao.
Rastao sam ja,
rastao si ti, grade moj.
Volim svirku na tvojim ulicama,
violine u Oktogonu čije strune miluju moju dušu.
Prolazim tvojim ulicaama i trgovima,
volim miris kestena na Cvijetnom,
golubove na Jelačiču,
i priče moga dide o Banu
Grade moj,
pitam se kakav bih bio da sam odrastao
na nekim drugim ulicama i trgovima,
na nekim livadama i šumama,
bio bih isti, jer ti si mi,
grade moj, dao i livade i šume,
dao si mi ulice i trgove moje Trešnjevke,
moga kvarta s Remizom
kamo svaki tramvaj
hrli na kraju dana.
Dao si mi ljepotu velegrada,
toplinu obiteljskog kvarta,
dao si mi glazbu života,
volim te. grade moj…….
Jednog Dana
Jednog dana
Isprepletenog snovima,
vidio sam samo tebe
nisam razmišljao o sebi.
Bila si savršena
kao poslana od Boga,
voljela si mene,
voljela si me usprkos mojoj tami.
Bila je to tvoja mana,
dio tvoje potpune predanosti
jer ja nemam ništa,
samo znam da te volim
i za tebe Boga molim
da ostanes ovdje za mene.
Makar i samo u mislima…
Borna Kekić
Kratki bio: Rođen sam u Zagrebu, završio sam srednju ekonomsku školu.Glazbom sam počeo još kao mali dječak u zboru Zagrebački mališani. Rep sam počeo u 7. osnovne škole i on je do danas ostao moja preokupacija, te sam prošao razne oblike bavljenja tom vrstom glazbe. Pišem svoje tekstove, radim svoju glazbu, a u srednjoj školi počeo sam stvarati svoj mali glazbeni studio. Znanja stečena u ekonomskoj školi u području marketinga i poduzetništva potaknula su me prema dodatnim aktivnostima tako da trenutno osim studio snimanja radim i video klipove. Preko glazbe sam se susreo sa pjesnicima te me to potaknulo da svoje emocije izrazim i na ovaj način.
