Upravo je nevjerojatno bezvremenska pjesmarica ovog u medijima često nepravedno zaobiđenog (među)narodnog pjevača čiji su hitovi obilježili i zadužili čitavu jednu kulturu i povijest naroda. Ono što ovog estradnog umjetnika izdvaja od ostalih su imena pjesama, tako životna, tako bogata zbivanjima i značenjem da se čovjeku katkad čini da se radi o samodostatnim umjetničkim cjelinama, te da im dodatak zvan tekst i nije nešto nasušno potreban. Pročitajmo samo neka iz prebogate riznice kolosalnog Joce Zeoparda.
Došlo vrijeme da ju ubijem
Dugo se nismo vidjeli, al’ dug mi je kad te vidim
Mrak mi pade na oči – kiša veš mi smoči
Odlazim zauvijek, odlazim zasad, ostajem
Nemoj krivo da me gledaš
Znaš li da se voljeti rimuje sa boljeti
Džabe mi u tebe vera – tvoja majka me u grob stera
Ako imam sreće umret ću, ako nemam živet ćuuu
Omađijan njenim telom – posvađan sa celim selom
Ti mnogo pričaš, ja mnogo šutim
Voleh te ko pomfrit u mekdonaldsu
Mrzim što te volim
Volim što te mrzim
Nijedna od nje nije bolja – iako je drolja
U laži su kratke noge – laži me u štiklama
Odnijela je sve osim šporeta
Što kažeš da ti i ja kao nekada odemo do prve benzinske
U jednoj noći ode plaća – žena mi to slabo shvaća
Spori sati, brze godine, Marine oplodi me (LGBT friendly)
Od rana jutra bludan
Bis:
Mesec mi se smeška, a ja pravim sneška
Jebeš rokenrol, odo ja u narodnjake
Pravim sneška u Velikoj Gorici, al ne bez zaštitara
Drugi bis:
Sad je drugi netko, oboje bi gađo metkom
Treći bis:
Celu noć smo pecali ribe
P.M.S. (Post Majsecov scriptum) Nikakvom racionalnom, a ni transcendentalnom metodom ne može se osmisliti izraz koji bi u potpunosti uspješno prenio sav značaj ostavštine ovog plamnog pjesnika, pa se iz poštovanja spram tog aksioma ni sam nisam odvažio da to pokušam…
