Premda nisam u kondiciji, na prijavu misao me tjera
Da i ja imam šanse u tom društvu biciklista amatera
Lijepi krajolici, svježi zrak, hrpa prijavljenih cura
Tko zna, možda mi se posreći usred Tour de Tura
Počinje trka, od napora se napinju moje crne bicke uske
Da se ohrabrim, snagu dam, samom sebi dijelim pljuske
„Ajmooo!“, vičem u Zdravka Mamića stilu
Drugi trkači šute, valjda misle si: „Debilu!“
Prestižem predivnu trkačicu, njeno dupe pogled mi hvata
Naglo zakrećem glavu, zarađujem trzajnu povredu vrata
Ona opazi mi zadnju gumu, pa od smijeha se rasplače
Upita: „Hej frik, kaj ti nisi prestar za pomoćne kotače?“
„Mor’o sam ih stavit, tak da drugi imaju šanse bolje“
Serem, stara me natjerala, mimo svake moje volje
Što brže pičim, pomoćni sve glasnije cvile i škripe
Sve teže dišem, kapi znoja sa čela mi rosnog sipe
Frajer pored mene brzine žustro mijenja
Imam novi problem, sad još mi se i kenja
Stajem u šumarku, skidam gaće, obavit ću sve kratko
Umjesto papira koprivu sam naš’o, reko bravo Zlatko!
Na turopoljskim bregima, sunce udara u glavu ko šampanjac
Umirem, hropćem, tko mi kriv, kad u vježbi sam kampanjac
Neki lik se sa mnom stalno izmjenjuje u vodstvu
Vozi tol’ko blizu mene, kao da smo si u srodstvu
Brdovite soske ceste osvajam metar po metar
Taman malo došo sebi, cestu pretrčava vepar
Da izbjegnem sudar sa tom kuštravom zvijeri
Ruka mi volan prema obližnjem jarku usmjeri
U čudnom sam položaju pao, ostao u naguženoj pozi
Vepar kljovicom me bode, zapomažem: „Pomooozi!“
Zbog djece neću u detalje, bit ću relativno štur
Usred tour de tur-a, taj vepar praši me u tur
Neke curke stale, gledaju, ne vjeruju što vide
Još bi i pomogle, al prizora se i boje, a i stide
Jer izgleda kao da s veprom intimno se družim
Kao da sam se namjestio da užitak mu pružim
Ludom srećom, vepar se s mene privremeno miče
Otpozadi podrapane mi bicke, na dronjke sada sliče
„Pođi s nama friče“, jedna od njih umilno mi reče
Pedaliranju se vraćam, stražnjica me strašno peče
Na začelju vozim, cure mi se krišom smiju
Taman se opustio, kad pregazio sam zmiju
Od napada panike noge ko divlja singerica rade
Sve sam bliži vodećima, dive mi se curke mlade
Kroz prozor auta djevojka dodaje mi pivu, kaže da Vanesa se zove
Eksam hladnu tečnost, kad u retrovizoru ugledam poznate kljove
Reko bok, bok, bok, stvarno žurim draga moja Vanesa
Moram bježat od ovog što me gleda kao komad mesa
Duž otvorene ceste poveći me vepar juri
Pičim sto na sat, izbjeć’ sudar mi se žuri
Pretičem vodećeg tako kao da je puž
Pretičem čak i aute, tak ko pravi muž
Vozim suludo brzo, i to na uzbrdici što je strma
Reko: „Pobjeđujem“, kad izleti mali pas iz grma
Laje đubre malo i trči opasno blizu kotača
Dodajem gas, od napora već mi se povraća
Crni pesek nadrkanko u stopu me prati
Čekam da srce iz peta u grudi mi se vrati
Okliznuo se na šljunku, potom pao na leđa
Al pritom je i dalje lajao, kao da me vrijeđa
Kroz ciljnju liniju prolazim uvjerljivo prvi
Ko god vam kaže drukčije, taj drek mrvi
Ljudi kliču, vrište, od smijeha grče im se lica
Jer nema traga tkanine između guze mi i sica
Kroz cilj prolazi skupina cura što su mi pomogle da ustanem iz jarka
„Pozdravio te vepar, kaže da mu fališ“, viču nasred muzejskog parka
Počinje gozba i ugodno druženje, pijem pivu, papam grah
Slavim pobjedu dok iz zvučnika trešti disco Sebastian Bach
Nosim lijepe uspomene s Tour de Tur-a
Neke u svom srcu, one druge nasred tura…
