Ima čovjek, srećom, te neke stare prijatelje koje može ne vidjeti i čuti i po par mjeseci, al’ kada se nađu kao da je zadnje druženje bilo jučer…
“Za kol’ko dolaziš?”, upita me K. (nije Joseph)
“Za 10. I manje.”, odgovorim.
“Imanje? Taman idemo na jedno.”
“Imanje je veliko.”
“Aha, i manje je veliko – napokon smo došli do srži, jesi čula ženo?!”, čujem kako dovikuje svojoj dragoj iz kuhinje gdje je upravo trpao Monkey Shoulders viski u ruksak – poklon zajedničkom frendu koji na vikendici smještenoj uz rijeku Kupu danas organizira rođendanski party.
“Iss ovo je sad dobilo novu dimenziju”, primijetim.
“Da, upravo mi je porastao u ženinim očima!”
“Baš si zloćko.”
Kad je K. ušao u moj auto iz mobitela mu zadrenči nešto poput: “Korizmik je privremeno nedostupan.”
“Sam ja to dobro čuo – korizmik je privremeno nedostupan?”, priupitam.
“Da i meni je tak zvučalo, mislim ili je žena fonetički kriminalna ili smo nas dvojica već pijani.
“Ti si već cugo?”
“Da, pa moram se zagrijat prije tekme. Kaj ti nisi?”
“Paaa…mislim 9 ujutro je…”
“Kakav amater, mislim ja sam još pijan od sinoć – vozim se na parama”
“Ideš i ja bi’ htio bit bogat”
“?”
“Pa mislim, voziš se na parama”
“Aha iss, nisam ni skužio.”
“Da, pa skužio sam da nisi skužio.”, skužavam.
“Tolko je glupa fora da je dobra. Mislim te igre riječi su humor za debile – al’ opet… realno zabavno je, kajeje”, primijeti K.
“Gle ovo!”
“Kaj?!”
“Dvije bijele lajne na nebu – izgledaju ko X.”
“To su lajne koje samo bogovi šmrču.”
“To čak i ima smisla, jer mislim kako bi inače nestale s neba?”
“Pa ispare. Ček malo – izgledaju fakat ko X.”
“Da, pa reko sam ti!”
“Kaj briješ, da kliknem na to mišem – jel bi se zatvorilo nebo?”
“Ima smisla, windowsi su plavi po default-u”
“Kuš, sve je jasno kad kažeš “default-u” – si skužio kak se nekih izraza brže sjetimo na engleskom nego materinjem?”
“Pas mater-injem”
“Vau. (wow). Ne al fakat, ak ne bi reko po default-u – koju bi uopće hrvatsku riječ upotrijebio?”
“Da fakat, nemrem se sjetit haha.”
“Jedino da zguglaš kaj ne?”
“Da, al’ nemoj, htio bi sam pronaći riječ – mislim bolesno da moram razmišljat da nađem domaću riječ, a strana mi je automatski dostupna. Ova će mi na vrh jezika cijeli dan stajat.”
“Daj da zguglam!”
“Ne! Moramo se sjetit, pa nismo valjda toliki debili!”, odvratim.
…Pet minuta kasnije…
“Aj zguglaj ko mu je.. mater!”, odustajem…
…”Btw znaš da sam na dijeti”, upita K.
“Da? Kojoj?”
“Onoj intermittent fasting. 16 sati ne jedeš niš, onda smiješ jest preostalih 8 sati.”
“Tak i izgledaš.”
“Kaj smršavil sam?”
“Ne, nego izgledaš ko lik koji 16 sati ne jede ništa, a onda 8 sati jede bez prestanka.”
“Kad smo kod hrane oćeš slanca?”, ponudi me K.
“S-lanca? Tnx, više volim slobodna peciva”
“Iss, kako si ti divno glup, volim te!”
“I ja tebe bejbe, nema ljepše nego kad ne moraš kaj ćeš reć pazit, kad ne moraš nikom podilazit, kaj ne?!”
“To se čak i rimuje.”
“A znaš me.”
“A znam.”
“Nego, daj zabrij da otvoriš erotski studij i nazoveš ga Sextra studij”
“Dobro, kak ti je sad to palo na pamet?”
“Pisalo je extra na dućkasu kraj kojeg smo upravo prošli.”
“Ne bi bio prodekan nego porn dekan”
“Haha .ebeno!”
“A ti bi onda mogo bit erektor!”
“Hahaha .ebeno!
Nakon desetak sekundi promišljanja
“I svi bi nas pitali čime smo zaslužili svoju praskavu titulu.”
“Da, a poticaje bi povukli od Erotske unije.”
“Ha jašta, nego od kog drugog”…
