Piše: Zlatko Majsec
Krivolov se definitivno više isplati od lova jer, za razliku od sezone lova, sezona krivolova traje tokom cijele godine. Lovci imaju svojeg zaštitnika – Sv. Huberta. Krivolovci se također švercaju na njegov blagoslov. Bože moj, momcima krivolovcima potrebna je svaka pomoć, pa i ona koju ne mogu vidjeti, ali vole vjerovati da postoji. Razumljivo je to. Zamislite samo kako je to kad između vas i po život opasnog laneta stoji samo mala uboga sačmarica. Horor! Nije ni čudo da se prije odlaska u krivolov toliko pije. Tko će trijezan gledat smrt u oči…
F.u.k. (Frikov upad kraći) Pitam se samo imaju li i životinje svojeg zaštitnika pred ovima koji ih „milo“ promatraju kroz svoje nišane.
A tek noćenja na čeki. Čovjek stvarno mora imati oči i na leđima. Dok po mrklom mraku pravednički vreba svoj plijen, sa stražnje strane po drvenim ljestvama krivolovcu se podmuklo prikrada odred gerilskih gusaka, posebno obučenih za borbu protiv krivolova. Koliki je samo zalutali nišandžija završio u njihovom zatočeništvu. Uff, jeza me prođe i od same pomisli na njihove životinjske metode ispitivanja. „Pa gdje je Luka, gdje je ovaj, onaj, gdje vam je baza?“, kreće unakrsno ispitivanje dok jedna guska natprosječno razvijenog šestog čula nepomično promatra krivolovca i precizno poput detektora laži bilježi njegove netočne odgovore. Nakon što u povjerenju nešto važno došapne vođi guščje skupine, zatočenika svezanog potope pod vodu točno onoliko minuta koliko je lažnih odgovora dao. Nitko još nije preživio ovu torturu. Većina zbog želje da ne oda položaje svojih suboraca. Ostali, izdajnički raspoloženiji, obično bivaju previše pijani da bi se sjetili u kojem grmu leži kolega – pa nehotice lažu.
Po zimi ostavljaju životinjama hranu. Jer krivolovci brinu. Da imaju što za upucat i kad dođe proljeće. Pa ipak, nisu oni nikakvi kukavički psihopate kakvima ih dio neupućenog pučanstva doživljava. Oni požrtvovno troše svoju municiju i stavljaju svoj život na kocku ne samo radi brze zarade ili perverznih gurmanskih potreba kojima ne može udovoljiti mesna ponuda u Konzumu. U pozadini je zapravo dirljiva briga da ljudski rod ne završi brojčano nadjačan od dlakavih šumskih stvorenja. Kako bi svijet izgledao kad bi nedajbože pozatvarali sve pravo.. ovaj krivolovce, pročitajte u nastavku teksta. Upozorenje – nije za one slabijih živaca.
Krda srndaća ne samo da bi bezobrazno sporo prelazila naše ceste i to na neoznačenim mjestima, već bi na asfaltu odigrali i koju partiju školice. Znajući da ih nema više tko potamaniti, rogonje bi namjerno provocirale. Rastuća kolona autiju pretvarala bi se u nervozni trubački orkestar, a psihičko bi stanje nacije iz dana u dan bivalo sve gore. U državi ionako pogođenoj visokom stopom nezaposlenosti uslijedilo bi brdo otkaza temeljenih na uzastopnim kašnjenjima na posao. Rogati smradovi s vremenom bi se dosjetili jadu i počeli nam otimati žene. Samo da i nas učine rogonjama. Zato su krivolovci tu, da spriječe taj apokaliptični scenarij. Ili mi njih ili oni nas – njihov je sveti moto.
Krenete navečer s djetetom u park i tamo naiđete na divlju svinju koja mrtva pijana spava na klupici. Sva blatnjava razvalila se na leđa i digla sva četiri papka u zrak. Ispod nje gajba ispijene pive, a crveni čepovi krase joj vrhove kljova. Još i glasno rokće u snu. Đubre svinjsko! Nastavite dalje do malog jezerca pozdravit zlatne ribice, kadli tamo obitelj rakuna guli i pere krumpire. Podigli znatiželjne glavice i gledaju vas začuđenim pogledom. Nisu očekivali goste na večeri.
Sjednete u kino, počne film, a lijevo od vas sjedi divlji zec i glasno mljacka grickajući mrkvicu. Sirovu naravno – jer je DIVLJAK! Pritom uopće ne mari ni za publiku željnu tišine ni za film željan pažnje. Još se i zlurado cereka za vrijeme srcedrapateljnih scena. Zec, gadiš mi se…
