Kao da se sva opuštenost opuštenost svijeta slila u nju
Opijen blagošću moj pogled se skamenio na njoj
Eh, da barem moj pogled nije osjetila jer –
– Jedva zamjetno počela je mijenjati geste
Iz nepromatrane pretvorila se u promatranu
A ja iz neopaženog promatrača u opaženog
Premda više nije bilo skroz isto
I dalje sam bacakao poglede kao udice
Tražio bar milisekundu prvotnog doživljaja
Mamio sudbinu da mi usliši tu molitvu…
