Dok je gledao u sunce
Piše: Zlatko Majsec
Katica gleda Jožeka, koji pak u sunce gleda
Da muž joj je poludio, oteti se dojmu neda.
„Vidi mog Jožeka, u dvorišću gleda u smeru sunca.
Joj kaj bi štela dok to velim, da to samo usna bunca.
Jožek, dojdi Jožek! Pogleč rajše za režije račune!
Buš jednak’ oslepil kad te iznos vu oči grune!“
Ali Jožek se tako lako smesti nije dao
Trenutak odluke već je davno pao.
Čitao je kako sunce čovjeka iznutra čisti
Ni tvoj karakter, a ni krv, više nisu isti
Ali hajde da ne lažem gdje leži razlog pravi
„U zadnjem si stadiju raka, lovu si za grob pribavi.“
To su bile riječi njegova doktora onkologa,
I ateist bi u tom trenu naglo pronašao boga.
Za kemoterapije nije imao dosta love
Da sva je sreća u tome, bit je pjesme ove
Gledanje u sunce brojne bolesti razara
Nekog novog čovjeka iz gledača stvara
Niti mora jesti i piti, niti se umara
A sve to skupa ne košta baš nikakvih para
Počeo je s 10 sekundi i došao do 45 minuta
Čudotvorno ozdravljenje podarila mu kugla žuta.
Doktoru onkologu nakostriješila se dlaka
Na rentgenu ni traga od zloćudnoga raka.
„Dobro gospon Jožek, pa kaj ste to napravili?
Kakve su to vradžbine? Što mi prije niste javili?“
„Doktore dragi, ne znam kaj da vam velim
Ja već dugo na drugi svijet selim.
Ne mislim pritom na to da umirem
Već da neko novo Ja za mene sada brine.
Prije sam na psovanje trošio čitave dane
Ljudima iz obijesti nanosio duševne rane
Sada sam postupaka svojih svjestan mnogo više
Ne kunem kak Sotona, sve delam mnogo tiše.
Pazim da sve ljude dobrom energijom hranim
Ko nikada prije, stranu pravde hrabro branim.
Nije da se na silu trudim oko toga
Potrebu za tim daje mi sunčana joga.
Nasmijan i bezbrižan, empatičan, darežljiv
I u društvu svoje žene postajem jebežljiv,
Vjerujte doktore, već godinama to delam s mukom
Te sam bračne dužnosti izbjegavao širokim lukom.
Sad zaskačem iz svih kutova, ženi ne dam mira
Al’ nemam nešto osjećaj da ju to nervira.“
„Kaj velite gospon Jožek?, pa to je nevjerojatno
Za sliku medicine svijet hitno treba novo platno!“
„Je, gospon doktor, Vi morate kuš biti
I nova saznanja od kolega kriti
U protivnom, otkaz bute dobili prek’ noći
To je, bojim se van Vaše uvažene moći.
Za ljudsko se zdravlje farmaceutika ne brine
Već kako da nas još bolesnijima učine.
Ak se mene pita, to je legalizirani kriminal
Njima je samo do love, vrag ih grešne dal’.
Većina njih to zna i vidi, ha bedasti tak nisu
Al’ šute sve dok cicaju tu prevarantsku sisu.“
„Jožek, imaš ti pravo,
Cijeli taj sustav opstaje na našem strahu
I vrati se zamišljen u ordinaciju,
Dušu prepustivši J.S.Bachu
I dok iz zvučnika ugodna klasika svira
U revoluciju mu misao polako penetrira…
