Cijeli svoj život nekog vraga čekam
Od nakupljenih frustri srce mi šteka
Čekam da mi konačno u životu krene bolje
Čekam kad će s vrha više otić’ sve te srolje
Čekam kad ću skupit muda ostvarit’ svoje snove
Ovaj put bez straha od neuspješne epizode nove
Jedva čekam da poletim, iznenadno, snažno, ludo
Nikad ništa nećeš postić dok ne istrčiš pred rudo
Čekam kad će naši mediji objavit dobre vijesti
I kad ću u javnom wc- u na čistu školjku sjesti
Čekam da se popravi sveHrvatsko stanje
Što se, nimalo slučajno, rimuje sa sranje
Čekam kad će život sporo umiranje prestat bit
Kad ću opet biti radostan, bez da moram pit
Čekam i taj dan – kad će mladi prestat bježat van
Jerbo ovdje i kad imaš posao, nemaš za svoj stan
Da napravim nešto bitno i ostavim trag
Da onoj što mi je draga i ja budem drag
Čekam na burek kod Zvone, na red u obližnjoj banci
Čekam da na vojnoj paradi sretno slete padobranci
Čekam ZET-ov bus, pola sata na dvanaest minusa
Pod nosom mi se inje lovi od prehlađenih sinusa
Okupan snijegom čekam dragu na trgu ispod sata
Tresem se ko želatina, hipotermija već me hvata
Čekam otplatiti kredit, trebat će mi dva života
Čekam da se upristojim, odviknem od prostota
Da me prestanu provocirat neke ljudske nule
Da još malko narastem il bar uštedim za štule
Čekam kad ću postati smiren kao Buda
I prestat se ponašati kao dvorska luda
Čekam da me prestanu živcirat neke stvari
Kažu, vrijeme liječi, al čini mi se lažu ustvari
Čekam da mi popusti prekjučerašnji bijes
I da na mene prestane lajat susjedin pes
Čekam da se stara ekipa opet skupi
I da se ode u parkić cugati na klupi
Čekam da se kipućom vodom napuni kada,
Da se speče meso pripadnice kravljeg stada
Čekam isporuku drva iz jedne pilane
Čekam da zacijele neke stare rane
Čekam da mi sobni kaktus ponovno ožedni
I da se pjesnici gledaju kao građani vrijedni
Da se prestanem bojat nekih opakih ljudi
Da na hrabre pothvate moje srce se usudi
Čekam da u meni Isusova snaga zaživi
Da oprostim svima što nešto su mi krivi
Čekam taj trenutak kad više neću čekati na nešto
Prestat bježati od sebe i živjet u trenutku, vješto
Kad će život opet postati dječačko veselje
Kad ću do plafona skakati iz svoje fotelje
I živjeti mudrost koju jedan grafit nudi
Želiš biti sretan? E pa budi!
(Čekam poput zadnjeg idiota svojeg Godota)
