Marko Žeravica iz Kobilića zaslužan je za tisuće živih fazana. Nakon što u prirodi ugleda nezaštićeno jaje, ne ostavlja ga na milost i nemilost grabežljivcu, već ga nosi kokošima koje ih čuvaju i nad njima leže.
– Nađem jaja, stavim pod kvočku i kad odrastu pustim na slobodu – objasnio je Žeravica.
Jednako tako uz pomoć kokoši, uzgaja paune i biserke. U slučaju da jaja ne bi prikupljao, gavrani bi iz dvorišta slasno pojeli gotovo sva snesena jaja jer ih ove životinje ne ležu u nastambi, već u prirodi.
– Ako se ne uzmu jaja, ona stradaju od gavrana, dok ženka pauna često strada i od lisice – dodao je.
Žeravica je vlasnik, kako kaže, mini farme blagostanja. Na imanju doista vlada prava idila. Po dvorištu šeću nerazdvojni magareći par Đurđa i Johnny, šepure se paunovi, a iz kaveza se čuje pjev papiga i kanarinaca. Uzgaja i koze, kao i različite pasmine ovaca, poput francuskih patuljastih i malih somalijskih.
– Sve su mi životinje drage i privržene srcu, od najmanjeg pileta, pa do magaraca ili pasa – rekao je iskreno iz srca.
Imanje mu je prepuno zečeva, paunova, golubova, kokoši i ostalih peradi za koje je jednako brižan. S ponosom nam je pokazao crnu slavonsku svinju, fajfericu, koja se tek oprasila i koju nikad ne bi dao ‘pod nož’.
– Ona je moja ljubimica, uživa valjajući se u debelom blatu. Kad su bile ove vrućine iz svog svinjca nije izlazila. Vruće joj sigurno nije bilo kao nama – našalio se farmer koji je životinje počeo uzgajati još kao dijete. Rodom je iz Vrlike. U Turopolje je stigao prije 45 godina. Završio je srednju školu za metalca, nakon čega se zaposlio u Sintalu u Svetoj Klari. Poduzeće je propalo još prije 20 godina, nakon čega se potpuno posvetio životinjama na svom imanju u Kobiliću.
24 SATA SA ŽIVOTINJAMA
– Od tada se cijelo vrijeme bavim stočarstvom. Ne mogu reći da od toga danas živim, već preživljavam. Tu sam se nastanio, skoro sam postao Turopoljac. Imao sam životnih problema, sa suprugom, tako da sam sada ovdje sam, bavim se i mučim se. 24 sata sam u čizmama, sa stokom, ovcama i kozama. Vodim ih na ispašu ujutro i popodne, a tijekom dana hranim razne životinje, od malih pilića pa na dalje – ispričao nam je Žeravica.
Živi isključivo od uzgoja ovaca i koza. Prodaje i kokošja jaja čime pokriva troškove njihove ishrane. Puno je tu više ljubavi nego zarade. Svake nedjelje odlazi u Zagreb na Trešnjevački plac kako bi papigama i australskim zebicama kupio najkvalitetniju hranu.
– Kupujem proso i ostalu hranu u većoj količini, a pilićima posebnu smjesu. Nakon što narastu hranim ih samo domaćom hranom, 90 posto kukuruzom, a ostalo ono što pronađu u prirodi, od trave do gliste jer kokoš je uglavnom mesožder – napomenuo je.
OBAVLJA MANJE KIRURŠKE ZAHVATE
Iako je po struci metalac, životinje uz obavezno cijepljenje, uspješno liječi sam. Redovito čita veterinarsku literaturu koju svakodnevno primjenjuje u praksi. Bolesti na njegovoj farmi nema. Kod njega na obuku dolaze čak i veterinari.
– Manje kirurške zahvate ako treba sam radim. Dosta veterinara mi dolazi baš u vezi malih papkara, pitaju me vezano uz njihove bolesti. Dosta znam o bolestima ovaca, koza i peradi, tako da uz moju pomoć ljudima koji su završili fakultet dosta pomažem – otkrio nam je Žeravica.
[print_gllr id=15160]
