Odransko polje oduvijek je bio mjesto suživota čovjeka s prirodom. Na prostranim pašnjacima, takozvanim gmajnama i danas borave stada konja, svinja i krava. Ruralno stanovništvo posebno njeguje hrvatskog posavca, koji na ovom području čini čak 40 % ukupnog broja konja.
BLAGA NARAV POSAVCA
Konstitucija hrvatskog posavca, njegova veličina, a istodobno blaga narav, radinost i upornost te prilagodljivost životu na vlažnim poljima, teškim tlima, učinila su ga posebnim i pogodnim za uzgoj i radnu snagu.
Prostranost pašnjaka i udaljenost od obradivih površina i livada košanica, omogućavala je nesmetano i dugo zadržavanje stoke. Stočari su tradicionalno krave svaku večer vodili sa paše u selo, dok su se konji na polju zadržavali tijekom većeg dijela godine i jedino su zimu provodili u štalama. Svinje su tijekom cijele godine uglavnom boravile vani. Ovakav ekstenzivan način uzgoja stoke osiguravao je održavanje polja i sprječavanja njegovog zarastanja u šikaru, a potom šumu. Zaštita tradicionalnog načina života i gospodarenja ovim prostorom i prirodnim resursima osigurava i kvalitetnu zaštitu biljnih i životinjskih vrsta te ugroženih staništa.
200 ČETVORNIH KILOMETARA ODRANSKOG POLJA
Prostor Odranskog polja u širem smislu proteže se na prostoru sa desne obale rijeke Save, u predjelu od Velike Gorice do Grada Siska, dužinom od 30 kilometara, dubinom od oko 8 kilometara i ukupno pokriva oko 200 km2. Poplavne površine obrasta vegetacija pašnjaka, izuzetno bogata biljnim i životinjskim vrstama.
Raznolika vegetacija ovdje nije slučajna. Tlo je toplo i vlažno, a nije niti čudno jer nakon topljenja snijega i velikih kiša zbog uskog grla Odre kod ušća u Kupu, rijeka se vraća unazad i plavi Odransko polje. Na njemu raste busika (Deschampsietum ceaspitosae), livadna režuha (Cardamine pratensis), bijela djetelina (Trifolium repens), proljetni drjemovac (Leucoium vernum), žabnjak (Ranunculus repens, Ranunculus acris), poljska djetelina (Trifolium patens), kao i različite vrste šaševa i zlatice (Solidago serotinae canadensis)
Od životinjskih vrsta ovdje možemo zateći velik broj insekata, od vretenaca, komaraca, do leptira. Stanište naseljavaju žabe, zmije bjelouške, rjeđe sljepići, a iznad njih lete čaplje, orlovi štekavci(Haliaetus albicilla), rode (Ciconia ciconia) i kosci (Crex crex).
IDEALNO MRIJESTILIŠTE RIBA
Prirodne retencije tijekom proljetnih poplava postaju pogodno područje za mrijest riba. Velike površine izložene suncu zagriju se, a riblja mlađ nakon nekog vremena kanalima i rukavcima napuni rijeku.
Poplavne šume hrasta lužnjaka i jasena činile su drugu važnu gospodarsku granu kojom se bavilo lokalno stanovništvo. Kvaliteta hrastove građe – hrasta lužnjaka vidljiva je i danas u ljepoti i trajnosti drvenih kuća. Mozaične cjeline poput okvira slike okružuju obradive površine i rubno postavljena ruralna naselja s dobro očuvanom tradicijskom graditeljskom baštinom.
foto: Josip Škof
[print_gllr id=16225]
