U strogom centru Velike Gorice, na križanju Kolarove i Zagrebačke, na otoku breza zimuju sove – male ušare. Zatekli smo ih šesnaest, po osam na stablu.
Građani nisu iznenađeni, prilaze nam. Zimuju ovdje male ušare već godinama, kažu, zna ih biti i preko dvadeset. Jedna Goričanka priča da s unukom svaki dan dolazi pozdraviti impresivne ptice. Djelatnik VG Čistoće objašnjava da su prije zimovale nedaleko, na stablu koje je srušeno, pa su se samo pomaknule.
Da nam objasne pojavu sova u urbanom središtu, pitali smo jednu od vodećih udrugu za zaštitu prirode u Hrvatskoj. iz Udruge BIOM odgovaraju da se ne radi o rijetkoj pojavi.
“Mala ušara (Asio otus) jedna je od najčešćih sova u Hrvatskoj, a tijekom zime se okuplja u manje skupine koje za dnevna odmorišta često koriste stabla unutar naselja. Takve se skupine sastoje od „naših” sova stanarica te od jedinki koje dolaze k nama na zimovanje iz sjevernijih dijelova Europe.
Male ušare za dnevni odmor rado biraju crnogorična stabla koja su lakša za skrivanje (npr. smreke, tuje, čemprese), no često ih se može pronaći i na nekim bjelogoričnim stablima (breze, platane i dr.), ponekad obraslim bršljanom ili imelom. Često su osjetljive na uznemiravanje i izbjegavaju mjesta na kojima su izložene buci i ljudima. U sumrak napuštaju naselja te noću love sitne glodavce na okolnim poljima i livadama, da bi se prije svitanja ponovo vratile na svoje odmorište. Stoga biraju odmorišta u blizini otvorenih površina pogodnih za lov”, pojašnjavaju iz Udruge BIOM.
O MALIM UŠARAMA IZ STRUČNE LITERATURE
Mala ušara je srednje velika smeđa sova iz reda sovki te obitelji pravih sova. Može narasti do duljine od 35 do 40 cm. Uspravnog je držanja, a raspon krila joj je od 90 do 100 cm. Mase je 220 do 440 grama.
Ima veliku, okruglu glavu s uspravnim ušnim pramenovima, po kojima je i dobila ime. Nisu ovo prave uši, nego duga pera koja može uspraviti ili spustiti. Podignuta su kad je uznemirena, tijekom mirovanja su spuštena.
Hrane se sitnim sisavcima. Uglavnom voluharicama i miševima, no oportunistički i vjevericama, šišmišima, rovkama, krticama i puhovima. Love u niskom letu livadama. Kandžama hvataju plijen i trenutno ga usmrćuju jakim stiskom i pritiskom o tlo.
Kao i druge ptice, nemaju zube, pa hranu gutaju cijelu ili je trgaju na manje dijelove. Neprobavljene dijelove, kao što su kosti, dlake, perje i hitinski oklop formiraju u gvalice koje tijekom dana iz probavnog sustava izbacuju van kroz kljun. Kao i sve ostale sove (i donekle sve ptice) mala ušara ne može progutati novi plijen dok ne izbaci gvalicu. Pogađate, tlo ispod zimovališta na Zagrebačkoj puno je gvalica.
Na svojim brezama male ušare ostat će do početka reproduktivnog ciklusa, nešto prije kraja zime, kada će se skupina odvojiti u parove.
Mala ušara je monogamna ptica, partneri ostaju zajedno do kraja života. Ne gradi gnijezdo već se gnijezdi u napuštenim gnijezdima na drveću, najčešće u starim gnijezdima vrane. Gniježđenje počinje krajem ožujka i traje do kraja travnja.
Kako se male ušare glasaju, možete poslušati OVDJE.
(Podaci preuzeti iz rada “Ishrana male ušare tijekom zime 2014./15. godine na području Županjske Posavine” Višnje Jovanovac i knjige “Ptice Hrvatske i Europe”, izdavač BIOM)
