Milan Bogdanović, pravim imenom Emilijan/Emin Šrabec, rođen je 1876. u Dubrancu, a preminuo 1942. u Samoboru. Studij prava završio je 1900. u Zagrebu. Kao službenik u zagrebačkoj gradskoj upravi i ravnatelj magistrata sastavio je nekoliko gradskih statuta, a po njegovim su prijedlozima imenovane neke zagrebačke ulice.
Pisao je pjesme, kazališne komade i kritike. Pravne je radove objavljivao u Gradskoj opštini (1937-41), Gradskom namješteniku (1939) i Zagrebu (1939). Godine 1927. tiskao je rad “Grad Zagreb u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti”, a objavio je i kratku povijest grada Samobora.
Javljao se je u Književnim novostima, Obzoru, Komediji, Zagrebu i Sraki. Premda mu je politička komedija “Žabovački preporod” 1930. nagrađena, zbog polemičnosti i satire ostala je neizvedena. U rukopisu su ostale šaljive pjesme na kajkavskom, kao i akcentološki rječnik. Prevodio je Byrona, Ljermontova, Dostojevskoga.
Najpoznatiji ostaje po prijevodima sedamnaest Shakespeareovih djela. Preveo je i popratio komentarima Hamleta, Julija Cezara, Koriolana, Kralja Leara, Rikarda III, Mnogo vike ni za što, Na Tri kralja, Oluju, Otela, Romea i Juliju, Kroćenje goropadnica i druge komade. Njegovi su prijevodi jampskoga pentametra (blank verse) među najuspjelijima na hrvatskom jeziku.
Izložba o životu i radu Milana Bogdanovića knjižnici na Galženici dostavljena je iz Samobora, a možete je vidjeti do 31. prosinca.
